SRĐ

— 191 —

i odjako, budite to raeđu muslomanima, a ne htjeđoste li to, paloš krvnički će vas pokositi, da budete mani od najmanih. Birajte, dakle, sada, gospodo raška! . . . Krst ili turban,- smrt ili gospodstvo; paloš za vrat ili diraišćiju o bedrima!! To reče silni Mehmed, a gospoda raška se izjubiše, prokleše svi izdajicu vjere i roda Mahmud-pašu Anđelovića, a za tijem priđoše svi krstu i cjelovaše ga! A sultan zapovjedi, da se tu na mjestu posjeku svi. — I svi padoše i položiše glave svoje za krst 6asni, za svetu vjeru i rodnu zemju srpsku. A za tijem uze Mehmed Čejebija žensku čejad i izabra lepotice i razdijeli ih među lale i vezire svoje, a odabra djecu i momčad, i posla ih daleko preko mora u Anadoliju, u janičare. Da budu janičari kad odrastu. Da zaborave svetu vjeru i mlijeko majčino, i ime zemje i naroda svoga; i da ginu za vjeru muslomansku šireć je po dalekijem zemjama. A među ovima bješe i mlađani vlastelin Mihajlo Konstantinović iz Ostrvice sa dva brata svoja, koji napisa sve ovo iz mučnijeh i teškijeh dana naroda svoga. (nastaviie se)

Samoživac i slijepac. Sl'jepac ne zna što je rujna zora, Bl'jedi mjesec i sv'jetla danica, Žarlco sunce, sv'jetska uzdanica, Rani osmjeh našeg sineg mora; Ne zna što je šara ružičica, Što plavilo glavica i gora, Zelenilo lovora i bora, Perje ptica, ltrilo leptirica ! Samoživac od sl'jepca je gori, Nema srca, san mu zlato mori, Ne zna turska odrta balija, * Kad je Svetac ni Zdrava Marija:') Bez pjesme je, s bližnijem se bori, Dok bez nade, u grob se obori . . . Živko. ') Balija je turski se}ak, biya uezualiea. Posloviea je prava u Hereegovim: ,,Ne zna balija, kad je ićindija"',) a u Dubrovačkomu: Ne zna turska balija, kad je Zdrava Marija. — Kaže se o nezualiei, samoživeu bez srea. *) Ićiudija, od turskoga ićindi, veeerni eas; ićindi, ikindi, koji dijeli na dvije jednake polovine prostor vremena od podna do zalioda sunea; a znaei i molitva, što je propisana muslomanima u taj eas; a to je pak treća od pet dnevnijeh molitava.