SRĐ

— 254 —

Kod našega naroda dijetc treba da pojubi prut, koji ga je izbio, jer kažu roditeU, prut. je iz raja izašao. Dapače bio je negda običaj, da roditeji odnesu prut učitehi, kad bi svoju djecu upisivali u učionicu. Ovo je po svoj prilici pozajmleno od Turaka. Svaki Turčin trebalo je da pojubi ukaz Sultanov, koji mu je naređivao da se zadavi. U istoku ima i ta potištenost, da selaci Jube stope, kud je gospodar išao, pa i negova kona. Slovenski narodi nijesu dotle dotjerali, nego su Jubili ruke i skute, pa bi se bacili i na kojena, ali (lale poništili se nijesu. Sudbeni polubac može se zvat polubac sv. Pisma, običaj koji je bivao u sjevernijem Amerikanskijem republikama. Dužitel, bi poJubio Bibliju i tijem se zakleo da mu kogod što duguje, pa bi našao dvojicu te bi se isto tako zakleli. Dužnik nesretnik, i ako nedužan, trebalo je da plati dug. Vjerski pojubac je u pravoslavnoj crkvi u običaju na uskrs s riječima: Hristos vaskrese (Hrist uskrsne) i s odgovorom: Va istinu vaskrese (uprav je uskrsnuo). I tad se lube. Ako su đvojica svađena, u toj prilici se pomire. Napokon treba spomenuti ugladene pojupce, o dolasku, odlasku, ustanku, lijeganu, iza obroka kao blagodarene na blagovanu. Ovaj franceski običaj prodro je u sve upitomlene i uglađene kuće po svemu svijetu. Gospođama Jubila se ruka za zahvalu, za to je ostala u Nijeniaca riječ: Ich kisse die Hand, za icli danke, što je prodrlo i u neke naše krajeve, gclje su nemački običaji, u prijevodu: 1,ubim ruku, što grdno zvuči našijem ušima. Naj nesnosniji su polupci između muškića, kad i kad odvratni, jer nmogi se ne Jube od srca nego od navade. Pa ima tu opasnosti i za zdravle. Pričesnu zamjeničnu čašu za to su u zapadnoj crkvi i ukinuli. Liječnici brane lubiti svoju dragu čejad na umoru, ali bol,c bi bilo u opće zabraniti polubac i među zdravom i nezđravom čejadi, jer mnogo puta i sam hak je neugodan, ili zbog kakve blagovane hrane ili zbog kakve unutrne slabosti. Ako ima bit neki znak radosti između dva prijate],a, koji se dugo nijesu viđjeli, naj boje bi bilo uvesti stari grčki pojubac (х'Ј"р«). Dva prijateki uhvatila bi se za dva uha i tako se maio stresla. Pukovi u prirodnom stanu pozdravjaju se svakojako. Naši gorštaci, kad se sretu nakon duga vremena a prijateli su i zvanice, zaigraju se jedan prama drugome, jedaii drugome polubi rame, pa se pitaju za zdrav^e i po dva puta. Kod nekojih naroda dotiču se