SRĐ

— 235 —

I nikađ više ne uzeše Srbina da služi u dvoru sultanovom. Za tim pozva Mehmed lale i vezire svoje, i gelate svoje, da ih pita: kojijem mukama da umori i da izvađi dušu ovoj sedmorici nevjernijeh slugu svojijeh? A oni smišjahu muke, i naučiše ga. Tada Mehmed zapovjedi, da se kokošija jaja metnu u vreo pepeo, i kad ih onako vrela povadiše iz pepela, vezaše ih svakome pod kojeno; pod svako ko^eno po jedno da im se žile zgrče i izgore. A za tijem ih vezane poslaše daleko u Aziju negdje. A poslije godine dana izvedoše pređ sultana Mehmeda sedam jadnijeh bogaja, koji puziše pred nim kao pauci. Zabavi se s nima i nasmija im se mukama nihovijeni silni Mehmed, a kad ih se nasiti, zapovjedi da se posjeku sve sedmoro. I sedam mladijeh junačkijeh i mučeničkijeh glava padoše pod palošem krvnikovijem. Tjelesa nihova pobacaše daleko van grada i ležalra na pustoj pojani, neopojana i nepogrebena . .. Niko ne znade u okolici Drenopoja ko su i otkuda su; niti za što im glave odrubiše, niti im imena iko spomenu. — Niko od Ilrišćana ne smjede pristupiti tjelesima mhovijem. Samo mladi janičar jedan iz Ostrvice, Mihajlo, on znađaše za sve ovo što se dogođilo. I ronaše gorke suze i žajaše nesretnu braću svoju a duša mu nemađaše mira, dokle ne pokopa krštena tijela. Za to pozva nekolicinu Srbaja janičara na stranu i šapatom im kaza bole svoje i tajnu, koju samo on znađaše. I sahraniše im u gluho ponoćno doba mučenička tjelesa kraj jednog pustog crkvišta. Očitaše im molitve i tiho nečujno zapjevaše pogrebne pjesme. Uzeše za tijem seđam kamenova, obliše ih suzama, urezaše na svakom kamenu krst na jednoj strani i okrenuše tu stranu od kamena u zemju. To im bjehu jedini grobni bijezi u dalekoj zemji. GLAVA ŠESTA. „Onoga pak istog, koji je caru sve iskazao, načinio je (Mehmed) velikijem go»podinom u svom đvoru. Turski Letopiei. A Juda braće svoje, Juda Dimitrije, postade silan i bogat. Zaboravi i zabaci ime i vjeru naroda svoga i postade Musloman. Sul-