SRĐ

— 357 —

danac bio, ipak za izclajstvo poboja se, tc je i 011 s Mlečićima bio nagnuo bjcžati. Tu 11 selu Bunnažima na lujestu kod Deminova krstp, nega uhvatišc a uza n i spomenutu bocu sa žućacima nađoše. Videći izdajstvo negovo, u jedan glas svi povikaše: „gomilu na izdajnika!" Za trenut oka kamenem ga zatrpaše, te se na nemu uzdiže gomila. Od tada ko je god tuda prolazio, na tu je gomilu po jedan kamen pribacivao, pa radi toga tu gomilu i prozvaše „Pribacna gomila - '. U početku devetncstog stol,eća grad Pocitel potpadao jc pod kotar Stolački kao i danas, ali je opet od Stoca bio nezavisan. U Stocu su toga vremena zapovijedali Rizvanbegovići, a u Počiteju nekakav Gavran, koga su bili prozvali kapetanom. Oko 1820 god. taj Gavran kapetan zavadi se sa Stočanima, za to ode u Sarajevo. Od tuda s nim dođe množina Sarajlija, a Gavran pokupi i sve Počiteice te udariše na Stolac, ali ili Stočani junački odbiše. U selu Hutovu, kot. Stolačkom, Hagi-beg Rizvanbegović napravio je bio grad, a pošto je blizu Hutova na mjestu Kleku bila turska morska skela (piistanište brodova), tuda je bio i put u onaj kraj Dalmacije, pa ko je god tuda prolazio, Hagi-begu je morao na svašto đumruk (ulazninu) dati. U Stocu toga vremena vlađaše negov mladi brat Ali-aga, koji je poslije postao bio paša. Nih dva brata zavadiše se, te Hagi-beg pokupi liule bez razlike vjere po svemu Hrasnu, te s nima udari na Stolac. Stočani se u grad zatvoriše, a Hagi-beg sa svojom vojskom opsjede grad. Nekoliko dana Stočani su čamili 11 zatvorenom gradu, a kad im nestade hrane, videći se na nevoji, oni jedne večeri otvore gradsku kapiju, a pošto su dočuli da je Hagi-beg te večeri bio u kućama Mahmućehajića, koje se kod Uzinovačke gamije nalaze, oni na te kuće udariše a Hagi-beg se u kuće zatvori. Nasta praska iz pušaka. Kad Hažibegovijem drugovima nestade gebane, oni se vidješe na nevoji, te se predadoše na milost i nemilost. Hagi-beg da bi se sakrio, uvuče se u ogak, ali puščano ga tane kroz ogak pogodi, i 011 se stropošta na ognište u supragu i tu ga pogubiše. Cim Hagi-beg pogibe, vojska mu se razbježe, te tako Stočani održaše slavu. Baš toga vremena zaplete se u rat Turska s Grčkom. U Bosni i Hercegovini toga vremena ne bijaše turske redovne stojne vojske. Age i begovi iz Bosne i Hercegovine o svome trošku vodili su narodnu vojsku u pomoć sultanu. Po tome su se i razlikovali age od begova. Ko je bio bogat te se je prozivao begom, sa sobom je vo-