SRĐ

dio veliku narodnu vojska o svome troška, а ko u takvijem slučajevima nije hotio ili mogao voditi veliku vojsku, prozivao se je aga a ne beg. Tađa i Ali-aga Rizvanbegović iz Stoca i okoline pokupi nešto narodne vojs]-" 1 bez razlikc vjere i pođe u pomoć sultanu. U boju kod Arte junački se 011 kao i negovi drugovi pokazaše. čujući za junaštvo negovo veliki vezir javi to sultanu. Poslije, kad su sc bojevi svršili i kad je primirje nastupilo, sultan ga dobavi k sebi, te ga zapita: „ođaklen je i kako se zoveV ;< — na to mu on odgovori: „ја se zovem Alija Rizvanbegović, iz Stoca, vilajcta (pokrajiue) Hercegovine". Sultan ga tada postavi pašom i dade mu u upravu Hercegovinu. On kao paša dođe u Stolac 1832 godine. Čini je Ali-paša u Stolac došao, on to mjesto hoćaše odinah proglasiti okružjem, ali drugi Rizvanbegovici na taj predlog ne htjedoše nikako pristati; za to 011 im učini i»o voU, te se u Mostar ođseli. I ako je tada Mostar okružje bio, u nemu se Ali-paša nije rado bavio, pa za to na mjestu Buni, 2 sahata daleko od Mostara, napravi dvorove, kod nih uredi voćnak i zasadi vinogradc. On jc u Hevegovini najprvi počeo saditi masline; prve je posadio u selu Popratima 1 sahat daleko od Stoca; te masline sada dobro rađaju. Na Buni je posadio murve (dudove) i počeo narod upućivati kako trcba gajiti svilenu bubu, te danas u južnoj Hercegoviui narod se oko toga posla priličito bavi a najviše u općini Popovu Polu. Ali-paša i ako nije u nauci bio bogzna kako odmakao, ali ipak prirodom je bio vrlo dobro obdaren, pa sc jc u svakom slučaju umio naći. Sultanu je ugađao koliko je mogao; a i s Crnom Gorom je u prijatejstvu živio, pa mu ni s te strane nije nikad opasnost prijetila. Kad je 1840 god poginuo u Drobnacima Smail-aga Čengić, АИ-paša predviđajući da i nemu sa te strane opasnost prijeti, stupi u tješne prijatejstvo s Crnogorskijem gospodarom, vladikom Petrom II. Petrović-Negušem, za koje niko ne znadijaše. Ali kad se 1842 god' po dogovoru vladika Petar sa Ali-pašom sastade u Dubrovniku, gdje prijatejstvo utvrdiše, doznade za to i sultan u Carigradu a nekmoli ko drugi. U Bosni i Hercegovini kad narod od aga i begova ne mogaše se braniti, videći se na nevoli, počne slati molbe i tužbe sultanu u Carigrad. Kad sultanu tužbe dodijaše, pošaje jednoga pašu i još mu dade pratioca i zapovijedi im da uhode Bosnu i Hercegovinu. Ali-