SRĐ

— 458 —

vijek, a naj glavnija mu je harakteristika vjersko oduševljenje krstaškijeh vojana. Traje tačno od 6. Dećembra 1100. do 28. Februara 1297; ali, pošto dogagjaj koji se zbi toga daui'j ne bi sasvijem potvrgjen nego tri godine docnijc, dolazimo na konačni, a srećom tačni datum od 1301. Treća je perijoda religijoznoga razmišljanja, zasebnog, ma da i neodvojenog od religijozne akcije. Njegovo je glavno obilježje osnivanje gragjanskijeh i dobrotvornijeh udruženja, pa nastojanje da se riječima i slikama ispolje misli koje su do sada živjele i djelovale u tišini. Naj izbraniji dio njene (Venecijanske) plemenite umjetničke radnje pripada ovome vremenu. Ta perijoda obuhvata XIV. i XV. vijek sa dodatkom od kakvijeh dvadeset godina; od 1301. do 1520. U četvrtoj perijodi Venecija raskošno primjenjuje i razvija silu dobivenu trudima i razmišljanjem prošastijeh vijekova, ali tu silu upotrebljava sada bez truda i bez razmišljanja: religija, umjetnost, književnost, to su odsada prosti običaji, moua, navika. U osamdeset se godina potroše plodovi tisućugodišnjih napora, i ta perijoda dospijeva, tačno, Tintoretovom 5 ) smrću god. 1594.: recimo, okruglijem brojevima, god. lt>00. Od to doba, ono što je ostalo mletačkijeh spomenika nije nego kronika njenog samrtnog propadanja, i ko ljubi Veneciju ne ćc, joj više slijediti tragove. Ali dok ste ovdje megju njenim zidovima, rad

') Zatvor Velikoga Vijeća (La serrata đel Grau Consiglio). Po ovome glasovitome zakonu usvojenome na pređlog Dužda Petra Graieniga, pnku definitivno bi oduzet svaki dio u upravljanju mletaeke države tijem, što su u Veliko Vijećo Republiko mogli biti izabrani samo oni te su posljednje 4 godine bili Velikovijećnici, a poznije samo oni eiji su predaci pripadali Velikome Vijeću od godine njegovog osnutlca (1172). Od toga zakona poeinje u illecima č;st:i ar.stokracija da vlada. Op. prev. J ) Jaeopo Eobusti prozvan il Tintoretto (1512—1694) jedan od najgenijalnijiii prestavnika mletacke slikarske škole i bez sumnje jedan od najvećijeh slik:ira sviju vremena. Udružio je Miebelangelovo crtanje sa Tieijanovijem koloritom, dao je svojijem likovima neizreeivu živahnost u kretnjtima i u izrazu. Malo je koji slikar, a možebit nijedan do njega, toliko slikii izradio. MletaSke Crkve (S. Maria đell'Orto n. pr. gdje jc i njegov grob), Palazzo Ducale — u konie je megju ostalijem naslikao glasovitu ..Gloria del Paradiso" u dvorani Velikoga Vijeća — Scuole (ona n. pr. Sv. Eoka), mauastiri itd. puni su Tintoretovijeh remek-djela. Može se re6i da su gigantična njegova mašta i groznieavi rad simliol veližanstva i rada sama mletaeke države. Op. Prev.