SRĐ

— 548 —

Kriiževne ocjene. Pjesme Avda Karabegovića Hasanbegova. Iz ponositoga srpskoga Biograđa, a od uredništva lijepoga kniževnoga lista Kola, stiže nam, ugledno opremjena, kniga pod gorliijem natpisom. U noj/i su sakupjene sve pjesme darovitoga, a, na žalost, rano preminuloga pjesnika srpskoga Avde Karabegovića Hasanbegovića Hasanbegova; pjesme, koje je na nekoliko dana pred smrt poslao svome drugu Svet. Ćoroviću, ostavivši mu u amanet, da im izdavača nađe. Corović mu je i predgovor pjesmama napisao i, da bi naše čitaoce pobliže upoznali sa pokojnijem Avdom, iz toga predgovora vadimo ovo: „Avdo Karabegović Hasanbegov rodio se u Modriču 1878. godine. Svršivši vrlo mlad medresu, prešao je u osnovnu školu i sva četiri razreda svršio kao jedan od najbojih djaka. Iza toga je htio poći u gimnaziju, ali ga od toga odgovoriše neki prijateli, bojeći mu se za onako slabo zđravje. Tek prošle godine pošao je bio u sarajevsku preparandiju, gdje je jedva izđržao nekoliko mjeseca, pa se teško bolan vratio kući, da tu i umre. A umro je 20. dećembra, prošle godine, u 22-oj godini života. Kad drugi istom počinu da žive, kad istom počinu da razmahuju krilima i polijeću, on je tada svršio. „List sa gore otrgnuo se mlad" i snijeg je zasuo „novi jedan humak grobnik" baš kao što je naprijed u pjesmama prorekao . . . „Moramo napomenuti, da je Avdo u životu mnogo propatio. U ranoj mladosti izgubio je i oca i mater, a nije imao nikoga, koji bi ga srdačnije prigrlio sebi. Nejaki brat i sestra bili su jedini, koji su ga iskreno Jubili i koje je on Jubio (što se i u pjesmama vidi), ali šta su mu oni mogli pomoći? Novaca niti je imao, niti mu ih je kogod htio dati. Među Judima malo je imao prijateia. Mnogi su ga mrzili i to baš zbog toga, što se javno nazivao Srbinom i što nije, pored svijeh njihovijeh savjeta, htio da se odreče toga imena. Radi toga mrzio je i on nih. I otuda u negovijem pjesmama onoliko gorčine i mrzne na svijet, na Jude, na sudbinu, pa i na samoga sebe. I to mu je pomoglo, da, prije vremena, ode u grob . . ." Toliko o životu Avdinu, a sada da predemo na negove pjesme. Napomiiiemo odmah, da su one stečevina za srpsku kiiiževnost i đa ih,