SRĐ

— 590 -

Postulat ro(lol,ubl,a u svakog građanina jest cla nastoji, e cla se narod sabere u što veću skupinu. Tako se može iakše odupirat navalama i najezdama tuđinskijem. Za to su oni reCeni Dubrovčani, i vcć umrli i koji su još živi, zanosili se i rađili za sjediiiene Daimacije s Hrvatskom i Slavonijom, a to je jedino narodno sabirane moguće u našijem prilikama. Ali su oni žejeli to sjedinene u trojednu krajevinu, gdje bi ravni bili Srbi i Hrvati, a ne gdje bi jedno pleme dušilo drugo. Pa baš da u toj skupini vodi prvu riječ hrvatsko pleme kao mnogobrojnije i kao starosjedalačko, Bogom prosto, ali samo bratski kao što je u našoj zadruzi, gdje su 11. pr. dva brata oženena s porodicom, a jedan je od nih domaćin i vlađa duševno i pravično kućom i imovinom, imajući pred očima dobrostane sviju ukućana. Tako su mislili već umrli novi Dubrovčani i koji su još živi. , Nadaje pisac osniva hrvatstvo nekijeh Dubrovačkijeh kniževnika na to što oni šiju svoje radne u Zagreb i štampaju ih u knige Jugoslavenske Akademije. Istina je, da Dubrovčani šaju u Zagreb svoje kniževne radove, i to u opće, a to se zaklana za pravac i ime Jugoslavenske Akademije u Zagrebu, pa to je i nihov program. A da toga i nije, po tome ih krstit hrvatima, čini nam se ne samo malo ozbihio nego i malo pametno, jer i pravoslavni Srbi učenaci, n. p. Daničić, Novaković i još koji, nijesu postali Hrvatima, što su pečatali u knigama Jugoslavenske Akademije u Zagrebu svoje radove. Pisac anonimne khižice osvrnuo se je pri koncu na puk Dubrovački i zaglavio je da u svoj oblasti nekadašue Dubrovačke Republike općine su hrvatske. A mi nadođajemo da je to sad i u samom gradu Dubrovniku. Ali odatle izvodit hrvatstvo Dubrovčana čini mi se nesmisao. Mi smo još imali prilike da 0 tome progovorimo u Srđu, pak ćemo eto ponovit to isto za one naše čit.aoce, koji nijesu ono pročitali'). Mi se postariji sjećamo kad su sve naše općine bile Autonomaške, a sad su Hrvatske. To je svakako narodni uapredak, a u našijem prilikama nije za sad ni inoguće drugačije ; to je njekakav oportunizam i praktičnost, što će prestati netom sc uklone protivnosti imenu srpskomu, kojc jedino iina pravo na Dubrovnik i

') V. Srff br. 1, (bilješke).