SRĐ

— 603 —

Ministar slušaše u velikomu čudu i nemiru ove neočekivane vijesti, pa brzo odluči. — Evo mojijeh naputaka, zaviče on: udvostručite silu, načiu i oprez; upotrebite od mojijeh ljuđi broj kako nađete da je potreba. Ako vas pomna Paslina priječi da ubijete Kadou-a tajno, napanite ih oružanom rukom i dvostrukom snagom. Ele treba na svaki način i svima srestvima da se trsim toga smjeloga mladića, koji me ometa na mome putu. Kreni namah da stigneš tvoje drugove, i svi mi pokažite ovaj put svoju privrženost, a liađarje će biti po zlamenitosti prilika. Vi znate da ja cijenim usluge, koje mi se učine. Glasnik se pokloni i odma se uputi, a ministar izade i povrati se uz uzglavje kraja na umoru, odlučan više no ikad na borbu, i nakanen da uskori događaje, koji su mu imali izručiti krunu, da bi znao za to i lično se uplesti da pomogne visokomu nemoćniku ispustiti zadni izdisaj. Napokon se i noć istoči. Zora prispije da otvori Febu zlatna istočna vrata; ali ne zdraci, obično rumeni, bjehu ovaj put crveni kao da navještahu izlazak krvavoga sunca. Kralj izdiše! Kra[ je umro! Ova dva glasa, što se razlijegahu jedan za drugijem po grobnomu dvorovu muku, bjehu dva groma, čiji odjek provali u tren od oka van dvora i već se ponav^aše u svačijim ustima. To bješe znak strašnoga vihra, i neizmjerno more, što je puk, stane da žamori i da se uznemiruje. Onaj časnik, čije riječi bješe čuo Mourgan prometnut u ticu, kazao je: Krvave će rijeke proteći prije nego ministar desnice zasjede na prijestoje. I kazao je istinu. Stranka koja se imala oprijeti zločinskijem nakanama /lmvi^-ovijem, bijaše, i ako nejaka prama protivnoj stranci, ipak prilično snažna. Kral prije smrti bješe dozvao sebi Tolon- a i kazao mu: — Moj dragi Ministre! Ja čujem glas Brahmin, koji me k sebi zove, i do malo zemja me ne će više hraniti. Ja umirem žalosne duše, jer osjećam da kobni mač obješen gotov je da pane na glavu moga puka. Ti si moja jedina nada, moja jedina utjeha, jer sam ja uvjeren u tvoju nepromijenjivu privrženost mojoj dinastiji, i tvoji napori, koje ulažeš, eda se izjalove oni budućega nametnika, nijesu mi nepoznati. Ja ti to tako odobravam i blagosivlam te; tako isto moje vjerne sluge tvojijem srestvom potičem da se bore za