SRĐ

633 —

va|a proučavati svc to socijalne romane. Potrebno je još- proučavati ih i u toliko u koliko se oni takmače sa proizvodima kojima listovi garniraju svoje rez-de-chaussee. Како je roman izrađen, negovi karakteri tako reei spojašni, to je ono što ee nas ovdje naj većma interesovati. Tek na drugom mjestu, zagledaćemo kako je Igo učinio da način fejtonskog roшапа bude u stafiu da izrazi društvene teorije. Mi ćemo konstatovati jednu vrstu prelaza od iakta k ideji. Treba dakle reei kako se došlo do toga napretka. — Najzad, i na trećem mjestu, treba svakako pokazati, koje su to društvene teorije, koje je Jgo uspio da izrazi pomoću društvenoga romana.

I. Pogledajte na onu ogromnu masu JadniJcđ ili onu masu, tako isto impozantnu Rabotnikd na moru. Proeitajmo te beskrajne roniane gdje se stranica niže za stranicom — na zadovo|st.vo pisea a na eudo eitaoca. Pustimo neka nas potresu iznonadeiia koja nas ćekaju u svakom novom poglavju, i ćitajmo sve te užasne i eudne pride kao što djeci citaju bajke o Divjem Covjeku ili bajku o Plavoj Bradi, i kada tu lektiru dovršimo, onda zabi[ežimo one crte koje izgledaju da karakterišu te roniiine. Takva je jedna karaktoristicna crta, na prvom nijestu, maakaae strogog izvađaaa intrige. Događaji kojima on ide da nas IVapii'a idu jedni za drugijom, ali su nepovezani jedan s drugijem. Igo nije ni jodnom drugom linijom obiježio nacrt, svoje intrige nego linijom koja jo granica liegove imaginacije. Sve što ga je vodiio, to bješe fantazija ili negovo zadovojavane, prolitjev. Otuda je to što u negovijem romanima intriga. izbija bez prestanka; ona izlazi jedna za drugom nekijem sukcesivnijem isticanem. Čitalac misli da će poslije neke ogromne prićo doći do nokog raspleta, makar provizornog, ali. ga prevari u oeekivariu jedna nova peripetija, i l'asplet koji je mislio naći, odgoden jo negdje beskrajno daleko u djelu. Otuda 'lolazi što je Igo urnio da o stvarima vrlo prostijem i vrlo sitnijem napiše romane kojima nema kraja ni konca.