SRĐ

650 —

Zorkina, dokle god se nije spoznala sa svojijem mužom, s doktorom Petrom, dapače do dana zaruka, 'oila učitejica narodnoga kola. (Grize se za tisne kao da je samu sebe u laii zaskoćila; ipak smjelo nastavla): Da, ona je bila izvrsna ueitejiea kola, poviruše, 1 ) poskoeniee. 2 ) Milan (gleda je kao da ne vjeruje). Danica. Ti ne vjeruješ? Naravno, ovaka misao ometa tvoj duševni mir i obara u prašinu tvoj visoki ideal.... Milan (pogleda jetko Danicu). Danica. Oh molim te da mi oprostiš! Drugi put ne eu nego hvaliti Zorku. Sve, što ona čini, biće preda mnom dobro i savršeno kao pred tobom; a noka ona mirno krade srce moga muža, grabi djeci svoga oca, unosi propast i zdvajahe u ovu kuću negda čestitu... Ne ću se tužiti, ne ću ni rijoci pisnuti, jer sve je dostojno i pravedno, posve naravno.... Milan — — — Danica. Još п ovo nije dosta? Imarn ti se bacit na ko|ena pred gospođicom Zorkom, i kazat joj da me hezino ponašane uprav uznosi, divi... (Danica opet zastaje i Milanujesad naj laki'e doć do riječi; ipak on rameninia slegne, kao. da je iscrpao svu svoju mudrost). Danica. Kao da ti ugađa duševna jarost, pokli ne nalaziš riječi odgovora. Milan (obraća se Danici kao da će govoriti). Danica (brzo): Ni rijeci, ni rijeci! Milan (ide jetko k noj). Danica. Ah hotio bi i ruku na mene stavit. To je uprav lijepo! Dakle dobro.... ne ću se braniti. Milan (lioće da prekine ovu iudu igru i ide k vratima) Danica. Ha, ha! Ipak nemaš srca da me kucneš. Bojiš se da ne zazvonim i da ne zazovem u pomoć služinčad. Milan (vraća se). Danica. Ali se ti varaš. Ja bih se sramiia bit uzrok bruci, i tebe prilcazati našoj služinčadi u pravoj svjetlosti. Milan (istom sad odlučuje da ш će govoriti).

') Stari neki ples. ') Naroilna poika.