SRĐ

— 726 —

„Nomu se je oinilo da nije bio ni on tlrugo uego duh, i da je vidio tu, prert nim, s tijelom i kostima, sa štapom u ruei, sa bluzom na grbaži, sa kesom punom ukradeuijeh stvari, sa Aegovijem lieem odiuenijem i mraenijem, sa iegovom mis|u punom gadiiijeh planova, odvratnog robijaša sa galije Žana Valžana ... I 011 se onda gledaše, tako reći, liee n lice, i u isto vrijeme, kroz tu alueinaeiju on je vidio negdje u jednoj tajanstvenoj dubiui neku svjetlost, koju je držao isprva za buktiriu. I gledaju6i pažjivije tu svjetlost, koja se javjaia u riegovoj savjesti, on vidje da ona ima Judski izgled, i da buktina bješe biskup".') I zatim dolazi perioda suza; pretjerana osjetjivost Livseg robijaša nalazi oduška: „Žan Valžan je dugo plakao. Lio je gorke suze, jeeao je, i bio je slabiji od žene i preplašeniji od djetcta ... I koliko je sahata piakao tako? Šta je ueinio pošto se tako isplakao? Gdje je otišao. To se nije znalo nikada". 2 ). 1 šta je dalde to što karakteriše ovu psiliološku analizu. To je što je ona u neku ruku materijalna. Halucinacija i plač, to su nepoznate stvari za dušu Valžanovu. Negovo držane više nam je prikazano nego negovo osjećane. i mi vidimo velike geste koje on 6ini da odbije od sebe priviđene koje mu dolazi, i mi vidimo talas negovijeh suza; ali rad hegove duše, potres hegovog osjećana, neočekivano osvijetlene negovog pomračenog mozga nijesu nam prikazani baš ni malo. Igo, po svom običaju, ocrtao nam je spojašnost negovih tipova radije nego nihovu unutrašnost. Ovaj nedostatak psihološke analize mahe se osjeća kod onijeh tipova koji su samo statiste, kao kod protagonista u drami što se pred nama razvija. Jer ovdje nije trebao potpun portret; trebao je samo jedan mali crtež, i takav je crtež napravio Igo sa jednom silnom umjesnošću. U ostalom, ako i uspije danam predoči tako svoje sporedne ličnosti, to je mane s toga što nam ih stav[a hih same pred oči, a više s toga što nam pokazuje okvir, u koji ih stav|a negova imaginacija. Sto je više karakteristična za nih ona srodina u kojoj žive, tim više nam čine se živi, i tim više rekao bi da su dobro došli u romanu. U stvari velika mana svijeh ovijeh lica, sporednijeh i glavnijeh, koje ispuhavaju Igove romane, to je što im nedostaje jedna bogatija podloga; ona su rudimentarno jednostavna. lgo piše o jednom od nih: „Etiketa: Oprezan, pod koju smo ga

') Jadnici (Miserables, t. I.) 2 ) Jadnici.