SRĐ
727
48
stavili, nemu potpuno lici." Eto vam negove metode. Nemu je dovojna jedna rijee da okarakteriše negova lica. Ona imaju sva po jednu etiketu, ali i ništa više. Ali je dosta što smo pokazali na nespretnost intrige i na jednostavnost lica, pa da pokažemo od kakve su vrijednosti društveni romani Viktora Iga. Ima jedna treća crta koja nas neprestano frapira u Igovim romanima: Stalno mijesane piščeve ličuosti. U svakome retku mi osjećamo nazočnog Iga. On se pokazuje i on se miješa u knizi cak i u momentima gdje on nije ni malo od potrebe. I on nije nikad išao zatim da sam sebe prikrije. A to izlagane sebe va|a da zabi|ežirno tim više što društveni suvremeni roman pretenduje obično da od današneg društva napravi jednu sliku c jnekle istorijsku, a to je impersonalnu. Ali je Igobio tako nesposoban da zaboravi samog sebe; i da je nešto htio da napravi i tu avanturu da pokuša napisati kao jedno djelo potpuno istorijsko, ni ono ne bi bilo bez negove licnosti unutra, kao što je bio slučaj i sa Mišleom. U samome se stilu izdaje ta intervencija piščeve ličnosti. Ona je ispojena skoro u svakoj rečenici, u formuli ove vrste: „h'ecimo'-, „Zapamtimo da..." I ta izlagana nijesu ni malo u nekom uzbuđenu: osjeća se potpuno da to Igo kaže mirno, i da to kaže neposredno čitaocu. On osjeća svalci čas potrebu da nam pruža nelca tumačena i on zamjenuje svoga junaka, često s mnogo nevještine i nespretnosti, kao što možete suditi na primjer po ovome: „Reverand je opazio na jednoj od svojih kniga ovaj natpis nakostrešen i pun prijetne: de Rhubarbaro. Recimo, međutijem, da je djelo, koje je bilo kao što i natpis pokazuje, pisano latinski, mogao da čita Žilia (Gilliat) lcoji nije znao latinski" '). Ova napomena u svojoj vrlo pretencioznoj formi, i to što se pisac meće na mjesto svoga Reveranda, i ono: Recimo, to se čini da je čisto iz Zorža Onea (Georges Ohnet), ali je u stvari Igovo! I te ličnosti nijesu često ništa drugo nego sam Igo malo oslab]en; u svakoj od nih živi po jedan dio samoga pisca; u nima ćete naći hegove mržne, hegove Jubavi, hegove radoznalosti koje je pisac stavio na ogled. Rabotnici na moru nijesu ništa drugo ') Rabotnici na moru.