SRĐ

Луна Ћелевић 6 Е ОГРА Д Q_uR Ćp\vić В"Е\> gjžVD

Br. 18.

Dubrovnik 30 Septembra 1902.

God. I.

F

A V Т A J К I.

Oj đjevojko lalca kroka! Oj Cavtajko crnooka! Ko ti đade oku sjaj, Sto u srce ogan lije, Zaleđene grudi grije, Stvarajući raj Ondje, gdje je pustoš bila, Nad kojom se do sad vila Samo tuga, vaj? . . .

Ko ti dade svilnu lcosu, Ko ti liee bajem osu I pruži ti moć, Da pogledom sve osvajaš Srea dižeš i obaraš, Stvaraš dan il' noć Onom, kom je tama skrila Zv'jezdu sreće i ubila Svaku već pomoć? . . .

Ko ti dade, vita jelo, Medna usta, vedro čelo Sa kog sunee sja? Ko ti dade grlo tanko, Ponosita Dubroveanko, Iz kog pjesma zna S čela sjetu rastjerati, Tužno sree razigrati Sred naj većeg zla? . . .

1902.

Yile bile, vile litjele, Sa neba te tu don'jele U vilinski stan, Da u moru lice miješ, Topl'jem jugom srce griješ I pozdravjaš dan — Rajsk'jem bajem, vit'jem stasom Žark'jem srcem, slatk'jem glasom Zorom uvjenčan! .'. .

Marinko. O 53