SRĐ

— 827 —

„Ovaj se slijepae sa svojim robom namjeri na nas. Rob posadi svoga gospodara u hlad Kokos-ovog stabla, dokuci s tala jedan Kokos-ov orali i poee od nega raditi noćnu svijetijku. Napravi stijen od žica Ivokos-ovijeh, istiješti u]e iz sreike u juskii i u to umoci stijen. „Dok rob bješe zaposlen u napravjanu noćne svijetijke, slijepac uzdahne i reee: „Dalde, robe, nijesam li ti istinu kazao da nema sunca? Ne vidiš kako je mracno. A judi misle da je sunce Da, pa što je to sunce"?" ,.Ja ne znam što je sunce," reče rob, „za to mi nije stalo, ali znam za svjetlost. Evo sam napravio nocnu svijetijku, ona ce mi svijetliti, i tebi mogu nom koju uslugu učiniti i sve pronaći u kolibi." „I rob uze jusku u ruku. „Ovo je," reče, „moje sunce." „Ivod nega sjedaše šepav čovjek sa svojom štakom. On slušaše govor slijepea i smijaše se. „Rekao bi da si od poroda slijep", reče slijepeu, „kad ne znaš što je sunee. Ja ću ti to lcazati: sunce je ognevita lopta, a ta lopta svaki dan izviri iz mora i nestane je u planinama našega otoka; to mi svi vidimo, i ti bi isto opazio, da možeš vidjeti." „Ribar, koji se tu namjeri, to doču, pa reče šepaveu: „ Regbi da ti nijesi doje išao, nego dok dopire naš otok. Da nijesi šepav i da možeš na dvor 11 otvoreno more, znao bi, da se sunee ne skriva u planine našega otoka. Kako ono iz mora izlazi, tako se opct spušta u more. Ovo je odista istina, jer to ja vidim svaki dan ovijem živijem očima." „То čuje Indijanae. „Čudiin se," reče ovaj, „da pametan čovjek može ovakijeh ludosti govoriti. Je li moguće da ognevita lopta utone u vodu a ne ugasi se? Sunce nije nikako ognevita lopta, nego je božanstvo. To božanstvo zove se Daeva. Ono se vozi u kolima preko neba oko zlatnog brda Speruvja. Dogodi se da pogane zmije Ragu i Ketu napanu na Daevu i progutaju je, i tad se smrkne. Ali naši sveštenici mole se, da se božanstvo oprosti,