SRĐ

— 1060 —

— I tako će neprestano, svagda trajati, do šmrti. Kako je nen muž, mislila je, mogao reći: „Ра ti nijesi, otkako si ovdje, ni kijavicu imala". Trebalo je da se razboli, da kašje, pa tek onda da razumije da je bolesna. I to je uvrijedi, i to mnogo uvrijedi. Trebalo je da kašje. I onda ee se smilovati. E pa lijepo, kašlaee; čuće on to; pozvaće lekara; vidjeee . . . Pa onda bosonoga i lako obucena ustade i dođe na ovu misao: — Mora se ovdje uvesti grijane toplijem vazduhom. Ja eu toliko kašjati da će, najzad, morati da uvede to u kuću. Pa onda sjede gotovo naga na stolieu. Tu je čekala jedan sa-hat, dva sahata. Drhtala je, ali kijavica ne dođe. Onda se riješi na nešto veliko. Polako izađe iz svoje sobe, side niz stepenice, i otvori vrata od vrta. Zenija je pod snijegom izgledala mrtva. Zavuće naglo svoju bosu nogu u ledeni snijeg, hladnoća je ujede za sree, ali ona metnu i drugu u snijeg i stade silaziti niz stepeniee. Pa onda pođe preko premrzle trave. — Otići ću do borova. Išla je polako, svaki korak je u srce taknuo. Rukom je dodirnula prvi bor da bi se uvjeriia e je svoju dužnost do kraja ispunila, i onda se vratila. U dva maha je podmrla, toliko se bijaše rasliladila. Prije nego je ušla sjede u snijeg i natrja nime svoje grudi. Ušla je i legla u postelu. Poslije jednoga sahata noj se einilo da joj u grlu mile mravi, pa onda i u cijelome tijelu. Zaspala je i spavala. Sutradan je kašlala i nije se dizala. Dobila je zapalehe pluća. Buncala je i u buncahu tražila je grijane toplijem vazduhom. Lijećnik je tražio da se odmah uvede takovo grijane. Anri je popustio, ali mu nije bilo pravo. * * * Nije mogla ozdraviti. Pluća su bila naceta te zadavahu mnogo brige lijecniku.