SRĐ

— 55 —

potanko ispričah .... On je dugo stajao zamišjen i viđjeh, kako mu se jedna krupna suza skotrja niz lice. Kad smo krenuli odatle, sunce je zalazilo za daleka brda bacajući svoje zadne zrake na Trebević Cinilo mi se, kao da čujem odjek pjesme, koju je on onda pjevao: Dvoje ?u se milovnli dr.igi' i dode mi nekako teško u srcu. Kad smo stigli na „Кеј", sretosmo negovu nesudenicu Desanku na šetni. Pomislih, držeći onu kitu lubičice u ruci, kako bi bilo, da joj je predam za uspomenu na Milana. To sam kasnije učinio preko jedne nezine drugarice, koju sam ujedno zamolio, da joj ispriča i Milanovu sudbinu. Da li je to nu dirnulo ili nije i da li je koju suzu prolila za tužnijem Milanom, ne znam, ali kad god sam je poslije vidio, činilo mi se, kao da je nekako tužna i nevesela Beč. Dušan Tamingić-Humski.

AFORIZM I. O republici učenaka često je govor, ali ne o republici genijalnijeh. U ovoj stvari teku ovako: — jedan div dovikuje drugome, kroz puste prostore vijekova; dok svijet patujaka, koji dole ispod plazi, ne čuje što drugo do tutnavu i ne razumije što više, nego da se u opće nešto događa. A ovi patujci opet zbijaju doje neprestavne lakrdije i čine veliku buku, vuku se s onijem što oni gore pustiše da pane, proglasuju erojima one, koji su sami patujci i sl., što sve ne ometa one divovske duhove, koji nastavjaju svoj visoki duhovni razgovor. Schopenhauer.