SRĐ
— 129 -
9
druge sposobnosti, Sainte-Beuve sudio je žive i mrtve. Pjesnici, filosofi, romanopisci, moraliste, govornici, izobražene žene i one od salona, pisci sviju vremena i naroda, od Virgila do Feydeau-a, svi su se morali predstaviti sudbenom stolu ovog kniževnog Minosa,. koji ih je, da se tako izrazim, classes, cliques, clagues. Saintc-Beuve usavršio je kritiku podavši joj novi metod; spojivši biograflju sa kritikom, pomiješao je osobu s piscem i stvorio jednu savršenu cjelinu — kniševnika. Ovaj metod, i ako ne može škoditi kada se radi o mrtvijem osobama, treba veoma oprezno primjenivati kad je govor o živijem piscima. U tako dolikatnoj materiji ni sam Sainte-Beuve nije znao uvijek izbjeći pogibao; višekrat pustio se je zavesti raznijem predrasudama; mnogo puta, igrajue seiskrom, opekao je prste i sebi i drugome. U prkos ovoj mahni, po smrti Gustava Planche, on većijem pravom od Janina, zaslužuje naslov kra[a kritike; takova je universalnost i moć hegoA r og uma, hnesa promatrana, ugladenost mišjena i svestrana erudicija. Negovi stari i novi Lundis, pravi su lcodeks uglađene, prostrane, hlosofske i učene kritike, koji te zabavjaju poput kakova romana i istodobno poucavaju kao kakav znanstven traktat. A sada samo dvije riječi o Sainte-Beuve-u kao pjesniku, koji mnogo zaostaje za kriticarom. Kada sam prvi put prolistao tri glavna negova pjesnička djela, cijenio sam da postoje dva razlicita Sainte-Beuve-a: jedan vrstan kriticar, a drugi loš pjesnik. Takova je razlika među pjesnikom i kritičarom, kao od neba do zem]e. Uzalud ćeš tu tražiti pjesničkog zanosa, bogatu maštu i originalnijeh ideja od svega toga ništa. Prvo negovo pjesničko djelo Poesies de Joseph Delorme (1829), publika je s nekijem prezirom odbila, a donekle i s punijem pravom. Sta se dobro nalazi u ovome djelu 24-godišnega pjesnika? Hineni osjećaji, pretjerana. čuvstva u mršavoj formi izražena, nikakova cjelina, podla seksualnost, kao i u hegovome romanu Volupte, i neka maglovita, neshvatjiva psihologija. Jednom riječju, tu fali nešto živo, mlado, zanosno .— fali pjesnik.