SRĐ

131 —

duh pobjeđuje nakon što sc je tijelo okajalo u najprostijem brjogu. Od pet glavnijeh osoba u ovome romanu, jedina gospođa Conaen zanirna nas. Nu nam je pisac takovom delikatnošću orisao, kako umije samo S. Beuve, kada se radi o krasnome spolu. Sto se tiče glavnoga junaka Атаигу, glasoviti Veuillot' lijepo ga je kvalifikovao, rasprav|ajuć ne znam o kojoj ličnosti, melanhoničnom zenetinom. Luta po osamjenijem mjestima i plačući moli psalam Super flumina Babilonis, povraća se kući, otvara stare erotske pjesnike i baca se u naručaj najpodlijih užitaka, kojim se već prije bijaše odao. Ne usuđujem se slijediti hegova metafizična promatraha i neizvedive težhe. Cijenim, da ne postoji žalosniji prizor od ovog mlohavog i nestalnog stvora, koji nije sposoban da se podigne do kakove muževne kreposti i samoprijegora. Ako je istina da se u slicnijem romanima mnogo puta sam pisae krije pod drugijem imenom; ako Jacopo Ortis, Werther, Renat, Adolf i Obermann prisvajaju nešto iz Fogcola, Goethe, Chateaubrianda, Constanta i Senancourta — kakovu će ulogu igrati Sainte-Beuve' u svojem romanu Volupte? Cijenim, da nije tako teško prepoznati. 1 u ovome ronianu fali forma i najbo[o sposobnosti francuskog romanopisca (ce qui n est pas clair, n est pas fran(ais). A stilu bi se dalo prigovoriti i sa gramatičnog gledišta. S. Beuve brzo je shvatio, da je zabasao; zabacio je pjesništvo i romantiku, povratio se je kritici — na kojemu je poju sjajno uspio.