SRĐ

tajnog poslanika, koji joj je list predao, da bi pričekao. Pohrli u svoju sobu, napisa odmah odgovor, predade ga istome covjeku, da bi ga Ivanu odnio; pruživši mu lijepu svotu novaca, zamoli ga, da ne bi nikome Ivanov dolazak saopćio. Poslanik je otputovao i predao Ivanu pismo. Ivana je vrlo iznenadilo doba, koje je Zorka odabrala za sastanak; ali nije bilo drnge, morao se je pokoriti. Zorka je sutra dan nemirno čekala, kad će izbiti ponOc'a. Na obližhem tornu lcucalo je dvanest sati, a Zorka se udaji iz svojega stana. Opazivši je vratar, na prvi se mah prestraši i litjede je grofici javiti. — Ja te shvatam, rece Zorka, izgubićeš službu; ovaj će ti tobolac za dugo vremena biti dovojan. Otvori i bježi! Vratar je oklijevao, ali zlatom zaslijep]en, otvori joj vrata, Nakon -malo skupi i on svoje stvari i ostavi dvorac. Bila je tiha noć. Na nebu povlaćili se tamni oblaci, sakrivajući neprestance zvijezdu za zvijezdom. Zorka je hodala naglo, mahom bi popostala i zamislila se; a nakon malo zaokrenu desnom cestom, lcoja vodi Firenci. VII. Sutra zorom sve je bilo na nogama u dvorcu grofice C , ta danas se je morala vjenčati lijepa Zorka. Casnik se je rano uputio k svojoj vjerenici i vrlo ga iznenadi kad opazi tako rano rastvorena vrata dvorca. Javi odmah grofici, a ova, na zlo sluteći, pohrli u Zorkinu sobu. Vrata bijahu otvorena, na krevetu te noći nije niko spavao; sve je bilo u sobi kao i jučer, samo je falila bijela pirna koprena i vjenčić cvijeća, što ga je grofica bila spremila u Zorkinu sobu. Grofica stane vikati; dotrčaše svi prisutni, ali niko nije znao kazati, kamo je Zorka pobjegla. Kad od jednom javla jedan od prolaznika, da se je na putu, s desne strane, namjerio na dva mrtva trupla, ogreznuta u krvi. Grofici je bilo da svisne od boli; prisutni joj u potnoć priskočiše, a mladi časnik, zastrav]en, pobježe kao izvan sebe i nikad se više ne vrati.