SRĐ

— 173 —

Držimo, da ni sam Lepušić ne govori ovako u društvu, nego samo kad piše. A da dijete može ovako govoriti, vjerovali bismo tek onda, kad bi znali, da mu je neko govor napisao, pa ga je nekoliko dana ucilo na pamet. Još je smješnije, kad jedan kadija ovo vjeruje i kaže: znadu Judi da vi imađaste mačka u magazi. Beli je mačak odnio na repu žare i tako potJcrijesio vatru." Da je mačak, slučajno, izvrnuo mangalu i prosuo žeravicu i mogao bi magazu zapaliti, a biće da samo Lepušić poznaje i takvih, koji imaju pasiju da pale magaze repom. Ovome dodajmo i jedan opis Lepušićev. On ovako opisujo kadiju: „....Kadija imađaše dugu, zelenu hajinu, oko fesa bijelu alimediju, crnu bradu i brkove." Ne izgleda li nam, da je kadija i bradu i brkove nosio oko fesa, a Bog jedini zna kakvi li su i koliki li su bili ta brada i ti brkovi... Za Lepušićem dolazi Osman Nuri. Ne smijemo tvrditi, ali držimo, da je to opet Osman Hagić, onaj isti, što piše u društvu s Azizom-Milićevićem. I on je napisao „pripovijest iz prošlosti Mostara", kojoj je natpis: Ago Sarić. U noj je htio prestaviti Sarića kao osobita junaka, slična silnome Đerzelez Aliji iii našemu Krajeviću Marku. Mnogo htjeo, mnogo započeo, ali se pomeo. Negov Ago Sarić, kakavje pred nama, nije ništa drugo, nego običan kavgagija i skitnica, kome mostarski kapetan Halebija mora zabraniti skitane po noći, da tako poštedi mirne i poštene jude. Još Osman priča, kako je Ago preplivao Neretvu i ukrao nekakvim Jahudijama (čivutima) novce. To ističe kao neko junačko djelo, i ako svakome pametnome čovjeku ne izgleda nego lupeško, makar novci bili i jahudijski i ciganski. Pored svega ovoga on prikazuje Agu i kao nestalna Jubavnika, koji s jednom djevojkom „opći u lubavi", dok se drugoj zakleo na vjernost. Takav junak čitaocima nikad simpatičan biti ne može, makai- koliko ga pisac i hvalio i branio. Pored Age nevjerno je karakterisana negova ašiklija Hana. Ona se i grli i |ubi s nime, a kašne uzima nož i pušku, bije se i gine. Mi smo već jednom kazali, da se u nas Muslimanke kriju, a otprije su se krile daleko više, niti je i jedna u boju