SRĐ

— 317 —

za to, što bih izg-ubio potporu mogućnika, već za to, što te ideje nijesu moje." Bog zna, koje su negove ideje, pomisli Grigiolo. Ko zna, kakav će se vražji zastupnik izleći. Pade mu na um, e bi nm mogli negovi prijateji udrugari prigovoriti, da nije umio cijeniti važnost dogovora i prisiliti Oortisa, da se izrazi malo boje. „Cujte", reče mu, „jesu li te ideje baš toliko opriječne?" „То je nešto drugo, dragi moj", odgovori ispod glasa Cortis, držeći prekrštene ruke na prsima i dižući obrve. „Cekajte'", reče Cortis, i zgrabi konop, koji je visio blizu naslonjaea. Zvonce bijesno zazvoni, daleko. Saturno skoči na vrata i zalaja u noć. „Koga vraga č ini ?" govoraše Grigiolo sam sobom. Poslužnik se javi odmali. „Sto ispred gospodina, dvije svijeće, hartiju i crnilo", zapovjedi Cortis. „Ali...." opazi Grigiolo, gledajući još na uru. „Dvanaest je i рб prošlo." „Ја noćas ne spavam", prekide ga drugi suho. „Vrlo dobro, ali " „Dvije svijeće, hartiju i crnilo", ponovi Cortis sluzi, videći ga ulaziti sa stolom. Grigiolo umuče. Poslužnik, važno, kao da je ministar, donese što mu bijaše naređeno. Zapali svijeće, i na gospodarev znak ode. „Noćas moram pisati političko pismo", reče Cortis, „по ipak privatno. Imenujem Vas za tajnika. Ivoliko vam je godina?" „Dvadeset i sedam." „А meni trideset i dvije. C'a va. Pišite." „— Dragi prijatelu! — Ovaj je prijate) bivši zastupnik desnice, učen, prepun citata, te se ne može maknut, jer je progutao silesiju kniga. Ponudio mi je javnu pripomoć Centralnog Ustavnog Udružena." Grigiolo umilato napisa i, podignuv glavu, ponovi: „Dragi prijateltt!" „Zalivalujem ti", nastavjaše Cortis kazivati u pero. „Ali pošto držim svoju kandidaturu već obezbijeđenom "