SRĐ

— 318 —

„Ећ", zamrmla Grigiolo pišudi, ,,kad je uz nega rektor izbornog kotara. Razumijem. — Obezbijeđenom." Cortis podiže glas. „.... i bez vanskili uticaja, (oprostite, znate).... tako ne služi, da se centrala miiči za jednoga mislioca prosta od vaših dogma i vaših božanstava. — Jeste li napisali?" „Jesam." „S pocetka! — Ipak vam moram reći: ulazeći u talijanski parlamenat ja ne ću snijevati, kako mnogi od vas, himericni prijateji, da se naliodim u House of Gommons " „Koga vraga?" prekide ga Grigiolo. u Honse of Commons. Niti ću se utvarati, da sjedim na klupi, staroj šest stojeća. Ne vjerujem, da je engleska ustavna religija zgodna za nas. Ne vjerujem u đobročinstva vašeg parlamentarnog despotizma, pa bila većina koje god boje. Brza se metamorfoza, koju su zemji nametnuli, može sasvim lijepo opravdati Ovidijem, ali bi puno teža zadaća bila opravdati je iskustvom i teorijom. Ako Bog i budući morijanski knezovi....." „Uli!" zajada se Grigiolo, prekinuvši pisane. „Zbija?" ,,Ne znam ja ništa, Pišite! — Ako Bog i budući morijanski knezovi budu oprostili časnom Selli, što nije sastavio ministarstvo, ili drugim, koji su ga zapriječili, biće za to, jer " „Јег", ponovi Grigiolo, čekajući s perom, podignutim u vis. ,,Za boga miloga, ne znam", odgovori Cortis. „Stavite ovako ....: Jer se možda iz hodnika parlamenta, iz dvorana krajevskog doma nije čuo glas, koji pozivje jednog čovjeka od srca, da u ime domovine podigne krajevsku vlast, da sakupi narod oko Palatina," „Око Kvirinala, hoćete da kažete!" „Jest. Imate pravo. Oko Kvirinala. Što ćete? Ne ide mi u glavu onaj Kvirinal, Trebalo je velikili ideja onih osvajača mjeseca septembra, da kraja postave u popovsku kuću. Pišite: Ivad bih bio uvjeren, da je monarhija sposobna samo za to, da se može plesati i večerati u nezinoj kući, da raznosi Jubavna pisma većine i da resi naše prozaične likove sa malo viteškog sentimentalizma, zanago se ne bih mučio toliko za nu. Ali ja