SRĐ

— 553 —

DANIELE CORTIS. (8) R O.H A N. Napisao Antonio Fogazzaro. Prevod 8 italijanskoga auktorovom prlvolom. Glava VIII. Na poprištu. Sutradan, na staniei, predzadnoj negova duga putovaria, Cortis nađe B.-a i neke druge prijatele, koji su mu bili đošli u susret. Trčali so zapijehani gore do]e uzduž vlaka, otvarajuei vratašca, zavirujue'i u kola. Otkrivši Cortisa, svi navališe na ri, da mu snažno stisnu ruku, da ga pozdrave tihim glasom i skrušeno. — Vrlo zlo? reče on, ipak se smrknuvši, leteći očima od jednoga do drugoga. — Vrlo zlo, odgovori B. klonut. Vrlo zlo, velim ti otvoreno. Po mome mišjeriu, ne činim komplimenata, stvar je propala. — Polako, polako, skoči drugi. To pak, oh Bože— Prostite, ve|u, ne čini nri se. Tada B., koji je čas prije govorio kao da nema daha u tijelu, skoči na noge te stane grmjeti kao bjesomučnik: — Ma jest, velim Vam, ma jest! Ne čini mi se? Ma što ne čini mi se? Ma, gdje Vi živite? Ma ne znate o radničkom društvu? Ma ne znate o dnevniku? — A zidovi? šaptaše treći ispod glasa. — Bravo! zaurla B. A zidovi! Deset proglasa onoga drugoga na jedan naš. — Ma čekajte, vidjec'e se danas! — Da, bravo, što hoćete da se vidi! — Vidjeće se danas, velim vam. — A da, Vi ćete ih obrnuti, Vi ćete ih prevratiti, onu če]ađ! — Ma da! — Ma ne! Sada su svi zajedno bučali, prepirali se izmedu sebe kao da Cortisa i nema ondje.