SRĐ

— 569 —

USPOMENE o ustanku u dubrovačkoj zemlji g. 1813. i 1814. (6) Upoznao ih je pak poslije i sa obavijestima poslamm mu od riegova sina, da puk i vlastela dubrovacka bijahu ustala na oružje, da se dokopaju svoga staroga ustava, O toine bjese obavijestio preko grofa Ayale i gospodina Miha Božovica u Carigradu, da svojim zauzimariem zainteresuje visoku Portu; i odmah obznanio on glavom Reis-efenđiju o onome što se dogadaše u Dubrovniku, jer mu sin bijaše priopc'io, da Dubrovčani nijesu još bili ništa javili dvoru carigradskomu. Pošto je markiz Frano Bona sve to izložio, prekaže i grof Kaboga kakvo je unutrrie starie stvari. Izloži najprije povolne nakane i raspoložerie naroda, da se produži ustanak za podržavane uspostavjaria republike; ali svrati zatim pozornost na misli koje mu se čiriaše da je prozreo kod generala austrijskoga, na misao to jest da spriječi naše djelovarie i da se posluži sredstvima za zavadarie naših se].aka. Reče, da ga je te iste večeri sam genero iskušavao o zboru vlastele i da on cijeni e mu je dužnost priopćiti Milutinoviću sva riješeria te bi se tu prihvatila. Kad čuše te izvještaje, pređe se na rasprav]ane, je li zgodnije, u tim prilikama, odlučno proglasiti uspostav]erie republike u svim rienim odnošajima, koliko političkim toliko administrativnim, ili se samo sastaviti pod zakonitim harakterorn, čim bi se moglo djelovati u političkim odnošajima i miješati se zgodnom prilikom u upravne poslove domovinske vlade. Cijenilo se, da je nemoguće uspjeti u prvoj odluci, uzimajući u obzir protivnost Austrijanaca i cdnošaj te vladaše izmedu generala Milutinovića i Kaboge, uslijed kojega se ne bi mogla prilivatiti tajno nikakva odluka, a nije bilo umjesno uvrijediti Kabogu, jer je masa ustaša bila navikla jedino se riemu slijepo pokoravati; s druge pak strane ne bijaše stalno, hoće li zapovjednik Hoste, koji se svaki čas čekao u Gružu, već raz]ućen radi čestohlepja Kabožina, htjeti poduprijeti našu stvar proti Austrijancima. Privoješe se dakle drugom prijed-