SRĐ

— 669 —

veliku sablazan, te da prisili bafteia na izvršene svoje dužnosti. Tada је predsjedništvo bilo telegrafalo, na 29. juna, u Passo di Rovese, pozivajuć u Rim senatora Di Santa Giulia. Na prvi jula, na četiri po podne, malo ura prije nego se Jelena i Clenezzi susretoše kod Loescliera, jedan član predsjedničkog ureda ucini da barun obeea, da će pristati na zatraženu isplatu prije 7., ili da će dati ostavku senatora Krajevine. Sada nema nikakvog izgleda, da će Di Santa Griulia naći potrebiti novac. Govore da je upao u silne dugove. Hoće li mu priskoeiti u pomoć ženina obitej? U ovim slučajevima, požuri se zakjučiti Clenezzi, nema nego rodbina. — Alislim, poče Jelena, da je moje imovine nestalo; a cijenite li Vi, da moja obifej nije nikad ništa učinila? — Razumijem, ali... Jeiena malo promisli. -— Svota? reče ona. — Od dvanaest do petnaest hi|ada lira. Ako se nađu, Taš muž ih ne smije ni vidjeti. Treba ih predati odvjetniku Bogiietti prije četvrtka — Ah, dragi Clenezzi, uzdahnu Jelena, kada bi novac mogao sve! Dosta. Pretpostavimo, da se nađe. Ja ga predajem Vama. Zatim se mislite \ r i. Kada bi ga trebalo dići iz Narodne Banke, bili ste mi učinili tu lubav? Senator, koji bi za gospođu Jelenu a pak da ne potroši novaca bio skočio u vatru, postavi se ganutjivom odanošću na hezino zapovijedi. Pogleda sat. Toga dana imala se je prikazati Senatu osnova izborne reforme, i možda će se raspravjati o sastavu središheg ureda. Bilo mu je stalo, da na vrijeme bude u. Scnatu. — Nadajmo se, reče on, ustajuć. — Što? odgovori Jelena tako gorkim smijehom, pogledom tako žalosnim, da siromašnom senatoru skoro navriješe suze. — Da mi oprostite puno! usklikne. Ja sam jadni starac, ja sam nevojna budala, ali da ste moja djevojčica, gospodine! poveo bih vas, tako mi Boga, u moj kraj, i onaj koji bi vas došao uzet, nogama u Brembo!