SRĐ

— 670 —

— Ne, ne, reče ona osorno, skoro uvrijeđena. Vi me ne poznate. Regbi da se Jelena plašila da raspravja o tome, jer se požuri ponoviti: — Ne, ne, idite u Senat, idite u Senat, i dotakne se električnog pueeta. Osta sama, uspravna, sred sobe, upirući svoj obični stakleni pogled na trg, na Tritona od česme. Jedan podvornik otvori vrata i reče: „zapovijedate?" Ali ona ne odgovori. On ponovi: „gospođa barunesa zapovijeda?" — Ah! reče Jelena. Pogleda ga, ne došav k sebi i nadoda: — Ništa. Netom se podvornik bio uda|io, ona se sjeti, da ga bješe dozvala i radi čega, potrča do ulaza, viknu ..jednu kočiju" i lagano se vrati da promatra česmu. U noj nastade zbrka misli, gomila uobrazija pomiješanih novim čuvstvom, groza prama mužu, okajanom o tuđi novac. Zatim joj se činaše da se sva ova uzbuna primiruje; uobrazije i misli spuštahu se brzimice, кб da joj se na dnu duše rastvorio nevidjiv izlaz. Ostajaše praznina, tama; i kako oči nesvijesno gledahu česmu, tako joj se na usta vraćaše malo riječi, pročitanih рб ure prije u Memoires cl'outre tombe, riječi jadne De Beaumontove Tivoli; „II faut laisser tomber lel flots". Ali ovaj smrtni unutrni muk ne mogaše potrajati u Јеleni. Netom se podvornik vrati da jo obavijesti, da je kočija spravna, trgne se, ne pomisli više ni na što nego na ono što je morala učiniti. Odveze se žurno na telegraf, napisa telegram za strica Laa, primajuć novac koji je prije odbila, pospješujuć šijane i obećavajuć razjašnena putem pisma. Vraćajuć se u hotel, gorko zadovojna sobom, mišjaše na zbunena tumačena, koja će hen telegram izazvati u vili Carre, na srčbu stričevu, na tužbe majčine. Dođoše joj na pamet, ko zna za što, i jadne ruže, koje su gledale u hezinu pustu sobicu. Od majke bijaše primila dan prije pismo puno čuvstava, straliovana, ukora. Sto bi mislila sada? Na uglu Dviju Klaonica i Tritona učinilo joj se da vidi svoga muža, gdje žurno zakreće jednom uličicom na lijevo. Za kratko joj plam sržbe osu lice. Biće tu blizu bila ta kuća od igre? Htjela je skoro sići i stići ga. Nadvlada prezir.