SRĐ

- 693 —

očitoj pogibli. Ali ćesarica ne htjede da sasluša Frana Raninu, poklisara republike, nego kad se ovaj spremao na povratak put Dubrovnika, Jekaterina mu dostavi, po ondašnem običaju 1000 ruba}a za putne troškove. Ranina ne primi taj dar, nego uzme samo jedan od tijeli novaca i rece: „Pošto nijesam bio primjen kao poklisar, te mi nije sreća u dio pala da ponesem sobom dobre g'lase o milostivoj ćesarici, ne usuđujem se primiti ponuđenu mi svotu; no ipak ću uzeti samo jedan od tijeh novaca na vjecitu uspomenu velike ćesarice, koju moj rodni grad duboko štuje i Jubi". Malo za tim (1774. god.) bi sklopjen mir između Rusije i Porte, te se dođe do sporazumjena i s Dubrovnikom, na temeju pogodbe, koja bi potpisana na brodu „Nadezdi u pi'ed lukom grada Livorna. I kad se činilo da se tijem sve svršilo, te da će Gruž uz cijelu dubrovačku okolicu napokon uživati blagodat mira, pa da će se jednom opet veseliti plodom svoje obrtnosti i trgovine, 1 ) eto iz nenada kucnu kobni čas za državicu, od mnogo vijekova te gruški škar i ono brodovje, kojemu je Dubrovnik imao zahvaliti svoju obilnost i bogastvo, sve to pogine kroz kratko vrijeme, sve bi gotovo za vazda unisteno. Nu što je pri tolikoj nesreći najžalosnije i domo]ubnom srcu neutješjivije, taj zadni, smrtonosni udarac pretrpje Dubrovnik od jednokrvne slovinske braće. Politika i rat rijetko da i dandanas imaju obzira prema članovima istog roda i plemena, a kamo li se to moglo očekivati pri samom osvitku XIX. vijeka, kada buknu rat između Francuske i Rusije. Prva ude preko Knina u Dalmaciju 12. februara 1806. sa 5000 |udi pod zapovjedništvom generala Molitora, dočim ruska eskadra sa 11 velikih brodova i nekoliko mahih, predvođena admiralom Sinavinom, doplovi u Kotor. I jedna i druga vojska bace odmah oko na slobodni Dubrovnik, koji bi im mogao da služi kao znamenita strategična tačka za daje ratne evolucije. S toga Rusi s jedne strane poručuju senatu dubrovačke republike, da im dopusti ući u grad kao prijatelima i saveznicima, a da će 4 ) Pocetkom IX. vijcka imao je Dubrovnik 175 svojijeh brođova. Vidi: Erber, Programma dell' i. r. ginnasio di Zara 1887-87. str. 16. Docim po odlasku Francuza, 1815. god. Dubrovnik je imao još samo 60 iirodova. Uporedi: Petter op. cit. str. 193.