SRĐ

696 —

što se na gruškom škaru sagradi poslije kobne godine 1808., uz ostale iskaze radosti i veselja, cvijet ondašnje dubrovačke inteligencije štampa lijepu kitu pjesama, što na srpskom, što na latinskom i italijanskom jeziku. Ali porinuće broda Senkića bijaše na žalost kao zadni bjesak dogorka, što se već gasi i dune, jer do malo prestane u Gi'užu svako preduzeće, grobna se tišina pruži povrh njegova starodavnog škara, umuknu za uvijek radionice, presuši svaki izvor blagostana. Gruž ni do danas nije još izliječio teške svoje rane, još se nije povratio na prijašnu obilnost i udobnost, jer još i dandanas škar negov stoji opustošen u potpunu mrtvilu. Istina, da je sadašna vlada nastojala. kako bi povratila tu nekadašnu grušku obrtnost, a to najprvo zavedenem lazareta, koji bi ustanov]en 1883. god., pak zasebnom školom za gradiiu brodova, koja bi zavedena školske godine 1856-57. Lazaretom se smijeralo na to, da svi trgovački brodovi, te bi dolazili s istoka, imali su da za neko vrijeme stoje u kontumaciji u gruškoj luci. Mnogo se očekivalo od te ustanove; ali na žalost koliko je ta očinska vladina namjera bila i zgođna i dobra, ipak nije donijela Gružanima gotovo nikakve koristi. Skola pak, ili tačnije, tečaj za građene brodova nije imao duga života, pošto su na veliku našu nesreću parobrodi sve to više bili počeli suzbijati i pritiskivati brodove na jedra, a škar gruški bijaše i tako već davno propao, s toga spomenuti tečaj ne naiđe na onaj odziv u narodu, što je bilo žejeti, a da se tečaj može održati. Tako već 1860. god. bi ukinuta ta inače veoma korisna katedra.')

') Uporedi: V. Adamović 1. c. str. 82.