SRĐ

— 759 —

litike i do ministra koji će ga postignuti, da treba odraah ustati proti ovomu koji je sada. Pa što ti onda odgovaraju? Ništa jasno, ali se razumije, da se jedan bakalin ne će da rnuči, drugi ne će da riskuje svoje novce, treei se boji prijateja, četvrti birača, peti, pacek mnoštvo bakalina se boji da ih ne budu držati klerikalcima. Uspjeću pored svega toga, ali mi se lioće energije i neke postojanosti. A sada ostavimo ove dosadne stvari. Bila si, veliš, bolesna više no što ja mislim. A zašto okajati savijest prem krotkog doktora Antonija? Razumijem dobro što si tajila od svoje majke; ali od mene? Pa како mogu ja sada vjerovati tvome opovavlam se? Mnogo pozdrava od Clenezzi-ja. Doznao sam sinoć da obožava muziku još više od albanskog vina i od nelcog bergamaškog jela što ga zove casonsei i koje ide jesti jedan put na sedmicu u Transtevere, kod nekog gostioničara, svog sumješćanina. Sinoć je bila u kući S.. . upola akademija stare muzike, i gospođa je Laura pjevala ariju od Pergolesa koja izvabi iskrenih suza našem starom valbrempskome prijateju. Ja se malo našalih, rekoh mu da ću ti pisati. „Dakako, ođgovori, i pošajite joj i ariju ili barem Metastasijeve stihove koji sami vrijede koliko svi moderni elzeviri". Evo ih, kako sam ih prepisao iz muzike gospođe Laure: Se cerca, se dice L' amico dov'6 ? L'amico infelice, Rispondi, mori. Ah no, si gran duolo Non darle pei' me; Rispondi ma solo: Piangendo parti,*) Sjetih se, ulazeć u kuću, anegdota koji mi pripovjedi maestro Braga, veliki violonćelista, i kojeg ne znam da sam ikada našao u knigama. Olimpijada, u kojoj se naliodi ona arija, davala se u Argentini, te bi grozno izvižđana. Jadni Pergolese, rahen na smrt, sagne se nad svoju sjedalicu u or-

*) Ako bude tražio, ako bude rekao : gdje je prijatej? Nesretni je prijatel, odgovori, umro. Ah, ne, toliku joj bol nemoj zadati zbog mene; već samo odgovori: plaCući je pošao.