SRĐ

— 760 —

hestri i sakri lice među ruke. Teatar se ispraznivaše a on stajaše sveđ ondje, satrven, kacl ruka nevidjiva čeladeta izađe iz jedne lože, baci ши cvijeća i nestade je. Sretna nega, jer u našem jadnom životu nema boje nagrade do ovog cvijeća nevidlive osobe. Misliš li ti, draga Jeleno, da su Pergolese i ona sada zajedno? Ispovijedam ti da vraćajući se kući postavih sebi i ovo pitane, jer je pregled liste glasovan te se više na n ne misli. Zasjedane je odgođeno na dva marta. Ja krećem sutra; sprovešću pretili ponedje|ak a možda i utorak u kući Carre. Za tim idem u Vilaskuru. Imam i onamo dosada, Obilaze prosvjedi, kupe se potpisi protiv mojih govora i mojih glasovana. Izviždaće me; što smeta? Nijedna mi ruka ne će baciti cvijeća; neka bude! Da imam grb, htio bih ovo geslo: „protiv većine." S bogom, draga Jeleno! Misliš li ti da su Pergolese i ona sada zajedno? Danijel. Senatoru G. B. Clenezzi, u Шт. čefalii, 4 marta 1882. Dragi Clenezzi, Znam da ste mi bili uvijek dobar i vjeran prijate]; znam da se još sjećate mene nakon toliko stojeća; pace Vam zalvvajujem, što ste mi nazad petnaest dana ucinili poslati stihove, koji su mene dirnuli u srce kao i Yas, i bez muzike Pergolesove i glasa gospođe Laure. Ali je za mene, dragi Clenezzi, poezija umrla ili je barem placući pošla, kako vele one kitice koje ja mijenam u nezahvalnu prozu. Sada već volim prozu, i ako nujnu, i ako tvrdu. Sličim covjeku, koji, izgubivši drago čejade, prihvata se najsuhoparnijih, najdosadnijih posala, te se kloni muzike. Yi znate, da na 31 marta ističe zadna isplata koju moj muž treba da podmiri po ugovoru s odvjetnikom Boglietti, pod prijetnom kaznenog postupka. Sada mislim da se nalazimo u vrlo zlim vodama i da moj muž ne će nikako moći isplatiti. Kazaću Vam sve; ne stoji me ništa govoriti o tome. Jedna mala bolest od koje sam do sad bolovala sasvim mi je preokre-

*