SRĐ
— 779 —
znam da pisane nije laka stvar, ali znam i to da se svaki pametan čovjek toj vještini može naučiti, tijekom vremena i vježbanem. Razumije se da najprije treba pokušati: niko nije naucio plivati dok nije najprije u vodu skoeio. Razumije se i to da se takvijeh pokušaja ne treba stidjeti ni ustručavati pred nima, nego im smjelo pristupiti, pa što Bog da. Jedno, međutim, neka bude vodija onome koji piše, a to je da piše o onom što dobro poznaje, i on onda može biti siguran da će dobro napisati. Neka se zna ovo, i to je glavno, da onaj koji ima jednu tačnu ideju i hoće nu da izrazi, da će taj uvijek naći načina da je dobro izrazi, samo ako je ta ideja u negovoj glavi potpuno sazrela. To što napiše ne mora biti sjajno, ali će biti dobro. Ne traže se tu stilisticki ukrasi, ne traže se retorske fraze, nije ništa od cijelog tog umjetnickog balasta potrebno: glavno je reći tačno svoju ideju, i stvar je odmah tim samim dobro napisana. Ko piše prosto i prirodno ono što dobro zna, pisaće uvijek dobro. Kad je Pranklinu prvi put pala na pamet jedna zdrava ideja o ne znam kojoj potrebi društva u kojem se kretao, on je napisao jedan anoniman članak za koji je, kako sam kaže, u brzo „imao slatko zadovo|stvo da čuje kako ga (saradnici lista u kojem je članak bio štampan) odobravaju, i kako, nagađajući ko može biti da ga je napisao, pominu Jude koji su već bili stekli glasa sa svoje učenosti i sposobnosti". Tu nije trebalo biti onaj docnije veliki Franklin, nego imati samojednu zđravu ideju i napisati je prosto i prirodno. Jer Franklin, kad je to napisao, nije imao više od 15 godina vajada, i bio je prost štamparski šegrt koji je, u redakciji lista o kojem je riječ, imao samo jednu dužnost, naime da raznosi list pretplatnicima od kuće do kuće. Ako ipak ne vjerujete da je tu Frankhnu pomogla više negova zdrava ideja nego neki genijalni instinkt, vi pođite tražiti druge primjere, obazrite se i vidite kako je drugovđe. U tolikim zemjama mladi Juđi lijepo pišu: otkuda im te sposobnosti"? Ne ćete va|da tvrditi da tamo ima talenata a samo ovdje u nas ne? ... U ostalom, ,,Srđ" ima pravo da od svoje najbliže omladine traži da za n rade, da za n pišu. On se pojavio i on živi, i s pravom čeka da omladina ispuni svoju dužnost prema nemu. Kad je dubrovacko društvo uvidjelo potrebu da se krene jedan