SRĐ

— 824

đen jednom. refleksijom piščevom o Hrvatima Itoja je u uvodu ove studije, „Vienac" se strogo i ako ne s pravom izražava o ovom uvodu, ali samoj studiji priznaje da je pisana ,,s poznavaiiem materijala" i da je „vrlo zanimiva" s čega je i preporučuje svojim oitaocima. Taona je primjedba da su se ovoj stuđiji „mog'le dodadi i slike" da bi stvar bila razumlivija i jasnija. Olanak pok. Lubomira Nedića „Како da se pomogne našoj nejakoj kiiiževnosti" izvjestilac nije dobro shvatio: to je parodija literarnih clanaka u duhu jednog novosadskog kritičara, a izvjestilac ju je uzeo suviše ozbilno. Od pjesnika koji rade na ,,S. K. Giasniku" izvjestilac najviše cijeni Jovana Dučića o kojem kaže ovo: „Оп je posve moderan pjesnik; u toga muzinog sina imade rase i kulture i modernog pogleda u svijet; osobito su mu omileli stimmung- i." Izvjestilac završava svoju bilešku govorom o „Bileškama", za koje kaže da „sadrže vrlo različno i bogato gradivo khiževnosti." Nama je milo kad vidimo da se i u Hrvata prate i razumiju važniji momenti srpske kriiževnosti, kao što je ovdje slučaj. * * Jovan Duiić u francuskom prijevodu. „Srpski Kriiževni Glasnik" u broju od 16. avgusta javla o kriizi Antona Grangera „Ballađes et poemes" koja je izišla u Ženevi u izdariu Stapelmoiira, i u kojoj su prevedene mnoge pjesme velikih svjetskih pjesnika kao Schiller-a, Gtoethe-a, Heiue-a, Longfellow-a, Oarducci-a, Nadson-a i drugih, pa se između riih nalaze i dvije pjesme našeg mostarskog pjesnika Jovana Dučića. To su „Padarie Lišća" i „Ponoć." Isti list donosi i francuski prijevod tijeh pjesama. Obje su pjesme simbolistične, a vrlo lijepe, elegantne; prijevod je takođe vrlo lijep. * * Gustave Larroumet, član Instituta u Parizu i jedan od najznaeajnijih literarnih historika francuskih, preminuo je posledriih dana ijrošlog mjeseca. Rođen 1852. u Gourdonu, 011 je, poslije jednoga maloga prekida za vrijeme francusko-pruskog rata od 1870. kad je svojevolno stupio u vojnu službu, cijeli svoj vijek posvetio radu i učenu. Godine 1884. položio je doktorat iz kriiževnosti, i izradio kao tezu svoje odlično djelo o Marivaux-u (,,Marivaux, sa vie et ses oeuvres"), dramskom pjesniku francuskom iz XVIII vijeka, kojim je prvi obratio jaču pažriu na ovog pjesnika i podigao mu reputaciju na mjeru u kojoj ju je ovaj zasluživao. Sjein toga, pisao je takođe odlično djelo o Moliere-u („Moliere, l'auteur et le milieu") opisavši mu život i sredinu po kritički sređenim dokumentima; žaliti je samo što nije dospio cla napiše i drug'u svesku tog-a djela, u kojoj bi dao i punu ocjenu radova velikog francuskog dramatičara. Poslije smrti poznatog jjariskog j)ozorišnog kritičara Francisque-a Sarcey-a, uredništvo jjariskog „Temps-а" povjerilo je pisarie pozorišne hronike Larroumet-u, i on je toj dužnosti vrlo dobro nekoliko godina odgovarao. Još je Larroumet pisao i o umjetnosti u Francuskoj („L' art et 1' etat en France"), baveći se riome naročito kao četvorogodišrii direktor. sekeije za umjetnost u francuskom ministarstvu prosvjete.