SRĐ

— 778 —

za ovo zapitate. ,,Ne umijem ja pisati, kaže vam svaki sa uvjerenem; što je potreba da ja pišem?" Ništa, međutim, nije pogrešnije od ovakvog uvjerena. Nikad nema pravo onaj inteligentan eovjek koji kaže: „пе umijem pisati", i koji se pita: ,,što je potreba da ja pišem?" Svaki pametan čovjek treba da piše. Goethe je jednom rekao da svaki čovjek treba da piše svoju biografiju; ostavimo na stranu zašto je on baš to odredio da se piše, i ugledajmo u ovoj mudroj ideji samo to da je veliki pjesnik nalazio da svaki eovjek treba da piše. Naravno da svaki čovjek ne može pisati sve. Ako vi nemate talenta za pisane pjesama, vi ih ne ćete pisati, i niko pametan ne će od vas tražiti da baš pjesme pišete. Ali u ovoj našoj današnoj demokratskoj kniževnosti koja obuhvata cijelu intelektualnu aktivnost u svima pravcima; koja pretresa sva pitana nauke, umjetnosti, javnoga života, i zasijeca svuda, u sve grane društvenoga kretaha, — ima toliko tema, toliko predmeta o kojima se može pisati i raspravjati! A u nas ima toliko pravnika, medicinara, inženera: zar u nihovim strukama nema pitana koja se daju naucno ili popularno obraditi za jedan kniževni i naucni list? U nas ima toliko mladih }udi koji su živjeli u svijetu kniga, pozorišta, naucnih zavoda, javnih korisnih ustanova: zar ne mogu o tome štogod napisati ako ne će baš iz svoje struke? U nas, najzad, mnogi su poznali i naše i tuđe društvo, vidjeli razliku između nih, i morala im je pasti na um bar jedna dvije ideje koje bi bilo korisno da i drugi бији, da se malo više rasprostrane: što ne izraze te ideje, što ih ne reku, ne iznesu pred svijet? Grijeh je tajiti ili, egoistično je sakrivati od drugih ono što im može biti korisno, dužnost je svakomu da o pitanima koja ga interesuju i o kojima je mislio, kaže i svoju riječ. Ima puno pitana za čije je riješehe potrebno čuti nmoga mišjena, ima puno potreba koje se samo općim sudjelovanem cijele inteligencije mogu zadovo[iti. Tema i pitana, dakle, ima o kojirna se može pisati, i nije oskudica u tome uzrok što naši mladi judi ne pišu. Ostaje, dakle, samo ono drugo, onaj razlog da oni ne umiju pisati. Ali ni taj razlog nije osnovan. Jesu li oni pokušavali da pišu ? Ako nijesu, oni ne mogu znati imaju li za to sposobnosti ili ne. Ja