SRĐ

— 819 —

školu koja će za kratko vrijeme postati i čisto narođno konservatorije. Ali Biogradsko Pjevačko Društvo ima još jednu veliku zaslugu za narod, ono je muzičku umjetnost unijelo u narođ, ono je u narodu otvorilo volu za muziku i pokazalo mu muzieko blago narodno i iznijelo mu ga na ogled. Otrag 50 godina, д Srbiji mogli su se prebrojiti judi koji su se bavili muzikom, a danas ima cijela jedna generaeija delektanata pak i umjetnika, i razvijeniji muzički život. Danas se u Srpskom Kralevskom Pozorištu daju operete strane i domaće. Uz „Maseotte" eueete Marinkovićeve „Suđaje"; uz „Mikado", Jenkovu „Vračaru"; uz „Kornevilska Zvona", Jenkovu „Potjeru"; uz „Lijepu Helenu", Biničkoga melodramsku muziku Ilićeva spjeva „Periklova Smrt". Osim toga u Biogradu su eesti sinfonijski koncerti Bethovena i drugih muzičkih velikana. Za sve ovo trebalo je prepraviti i vaspitati publiku, a mnogo je za to učinilo Biogradsko Pjevačko Društvo. јМР OCJENE I PRIKnZI. Veliki Župan Časlav od Stevana Sremca, u Novom Sadu. Izdane Matice Srpske. 1903. I ovo je jedna od pripovijedaka »iz kniga starostavnih«, kojima simpatični Sremac zabavja čitalačku publiku. Ovoga puta, govori nam o Caslavu i bojevima srpskijem s Bugarima u X. vijeku. Caslav, sin Klonirnira, unuk Strojimira, a praunuk Vratimira, junak je i vitez onoga vremena. On, posinak srpskog vladaoca Zaharije, pomaže mu u borbi sa velikijem Simeonom bugarskijem. Simeon pada s vojskom pod Carigrad, a Vizantinci u golemoj nevoji traže srpske pomoći; traže pomoć, a obećavaju uzdarja. Srbin vjeruje lukavom Vizantincu i pomoći mu pruža: kupi vojsku i čete junačke: jednu polovinu vodi Caslav, a drugu Zaharija; pa bugarska vojska posta žetva požeta od oštrog srpa srpske desnice. Sremac daje narodu narodno. Predočuje nam lijepim i lakim pripovijedahem lukavstvo Vizantinaca (»vizantinizam<?). Lav Ravduh, vizantijski poslanik na Zaharijinom dvoru, koji je