SRĐ

— 889 —

65

— Znam to, prekide je Jelena, ali hoćeš li da još јабе zagrčiš Danijelu požrtvovane, znajući suviše i ulogu što sam je ja u tom imala ? — Slobodna si, odvrati kontesa Tarkvinija, posve slobodnal Je si li mene pitala za savjet? Je li mi Danijel igda štogod rekao? Jelena se ne dostoja odvratiti. Clenezzi se vrati na devet i рб, te bi primljen od same Jelene, jer kontesa Tarkvinija ne bješe dovršila svoju toilette. Bio je u Cortisa, ne гебе kojom izlikom; u istinu, da se obavijesti o poslu Di Santa Giulievu. — Pa dakle'? upita Jelena. — Vidio sam i Vašu gospođu tetku, odgovori senator, klanajući se. — Ne, ne, ne, odvrati Jelena nestrpjivo, lupajući dlanom o dlan. Ne treba nikako komplimenata. Recite, recite uprav kako je. — Uprav? odgovori senator. Treba li da Vam rečem? Strašilo. Nijesam nikad vidio slične stvari. — Govorite. — Ne govorim o ftzićnoj strani. Duga, žuta, mršava; samo kost i koža. Kod nas bi se reklo, da bi je trebalo poslati u Palazzolo, da od ne naprave puceta. Ali toilette, ali ponašane, ali sve ujedno! Cortis mi ju je predstavio s licem i glasom da ti sledi riječi u grlu, a ona mi stala odmali brbjati, toliko brbjati da ne mogoh izdržati pet minuta već pobjegoh. Senator zasta ćaskom pa preuze, ozbilno: — Ali znate, ko me je prepao? Jelena problijedi. — Cortis, гебе on. Va|a da je bolestan. Da ga vidite! Lice mu je preobraženo. Bojim se da mu se što ne dogodi. Ona ga pogleda muklo sa dva oka tako rastvorena, tako uprta, tako puna iznenadnog straha, da se senator požurio da ublaži, kako je boje znao, djejstvo svojih riječi i svoga pogrebnog lica kojim ih bješe izgovorio. U to uđe kontesa Tarkvinija, vrlo elegantna, te bacivši brz pogled na obojicu, upita Clenezzi-ja ima li vijesti od nenog zeta. Clenezzi odgovori malo nesmiš|eno da ima, da baruna ćekaju u kući Cortisovoj na podne.