SRĐ

— 904 —

Odjednom ih nestalo iz one neprivriježne pustoši, baš kao da ih je liladna zemja sakrila u svoje ledeno krilo. * Na građanskom općem grobju u Cikagu, u Americi, ispred drvena krsta, zasađena u crnu, istom omekoćenu, zem]u, molio se mlad боујек, ali teško porušen u licu Na krstu bila koprena i napisano ПОЛШЛ&И Б0Ж6 PflBfl БОЖМ Molio je staroslovenski za mučenika, svoga dobroeinca, episkopa Nikolaja Vladimirovida, koji se sveto prestavio u boji život nakon velike zemajske muke, a bez ikoga od svoje blagorodne porodice, te je u golemoj predrasudi zaboravila i na svoju krv. Užegao mu je u siromašnoj amerikanskoj sobici samrtnicu svijeću vjerni mu do groba prijate] Dmitar Ivanović, koji je i pričao sa suznijem oćima ove teške doživjaje. Posjedni je put cjelivao naše velike čudotvorce, mučenika Borisa i GJeba, te mu je ona ikona bila cigla arhijerejska uspomena iz Svete Rusije .. . ." „— OstavJam ovaj sveti lik svojoj braći.... Ovo je obiJežje, da sam pravedno i žarko Jubio svoju rodnu grudu i nezine svete amanete." Dubrovnih. J&b