SRĐ

— 907 —

evolucija ideja, ostali su literarni oblici istovjetni. Onaj beletristički i pjesnicki oblik, koji je ponikao četrdesetih godina, nije se bitno izmijenio. Između Turgeneva i negova literarnog unuka Garšina nema nikakvili razlika u stilu; toga nema ni između Nekrasova i Nadzona. Kad je bilo Viktoru Hugu sedamdeset godina, slavila ga je cijela Francuska, ali mu nije niko podražavao. Tolstoju ima sada sedamdeset godina i više, i on predstavja ne samo najnoviju sadašnost, već svako vidi jasno da će on za dugo još biti zakonodavac za oblik u ruskome romanu." Jasno se vidi šta hoće Vengerov ovim da kaže čitaocima, na zapadu: Ruska je khiževnost u prvome redu tendenciozna kniževnost, ruski su romani tendenciozni romani. Svakome je od velikih ruskih kniževnika ideja bila glavna stvar, a forma pak samo toliko od znacaja, što je svaki kao umjetnik gledao da ideji da i zgodan oblik. Drugim rijecima: u Rusiji ima pravo samo onaj da se lati pera, koji zbi|a ima nešto i da kaže. A Tolstoj ima da kaže i suviše, on koji je još u mladosti, kao niko drugi, svoj narod i negove žeje, snove, težne potpunce shvatio. Time se i objašnuje, kad hegov prvi veliki roman, koji je izašao u početku sedamdesetih godina, započine jednu novu epoliu u ruskoj kniževnosti, ma da on inače ni po tendenciji, niti pak po umjetničkoj ili tehničkoj obradi ne pokazuje pravi obrt. Prema svemu ovome, uzevši onako stvar u bitnosti, može se u ovome veličanstvenom Tolstojevom djelu konstatovati samo neko udub\ivane. Tada izađe jedno djelo, u kome se, nekako, kristalizovao cijelokupni duhovni, intelektualni i moralni pravac ruskoga naroda. Isprva su u Rusiji gledali nekako skeptički na ovo veliko djelo, ispisano onom temejnom opširnošću jednog ruskog pripovjedača. Tek poslije velike hvale Turgenevjeve, i poslije nečuvenog uspjeha francuskoga prijevoda, steče ova genijalna epopeja Napoleonovog ratnog pohoda, u kojoj se vidi i iscrpna slika cjelokupnog ruskog života u eposi od 1805. do 1812. god., pravo i zasluženo priznahe. Tek postepeno se naučiše ludi da shvate i djelo i majstora. Istinitost je i onako bila svagdašna odlika ruskih pisaca, ali ovako istinito nije prije Tolstoja niko pisao. Obrada ovog značajnog projekta i genijalnog sređivana cjelokupne materije