SRĐ

— 876 —

опб pravo dobro, koje je danas nihovo, zbog sjutrašnega dobra, koje još nije nihovo. Misao ih vrti, miici, ubija, i govori im: Ko zna šta će biti sjutra? Svaki put, sine, kad mislim o 6ovjeku, i o sebi čovjeku, moram se čuditi svojoj velikoj ludosti. Niko od nas ne zna hoće li sjutra biti živ; niko od nas ne može reći: Sjutrašne će sunce obeseliti moje oci, sjutra će moje uši čuti suglas šuma, ptica i vjetaro. Svi se mučno brinemo za sjutra; nije nam dosta zlo koje danas patimo, nu miš].u i žejom, koje muče i vrše čovjeka, pretječemo vrijeme, i patimo danas ono što bi mogli patiti a i ne patiti sjutra. Danas imamo pred sobom svoj hjeb potrebni, i možemo ga u miru jesti; možemo današne dobro slatko i veselo uživati, ali ovako ne radimo, već, misleći o zlu koje sjutra može biti a može i ne biti, štetimo dušu, gorčimo dobro od Boga nam danas podano. Hristos gleda gavrane, koji idu po poju i traže sebi hrane, i govori svojijem učenicima: „Pogledajte gavrane „kako ne siju ni žanu, koji nemaju podruma ni žitnica, i Bog „ih hrani; a koliko ste vi pretežniji od ptica?" — Caća moj! Kako mi krasno sjaje sad u pameti ova istinal.... Hristove mi riječi vatrom velike, divne vjere upajuju srce Evo, ćaća, osjećam da mi neki duh prečina, pretvara duh; pod žarom Hristove riječi mijena se čovjek, on svlači tmine i oblači svjetlost. — Slušaj ih, sinko, primi ih u pamet i usadi ih u srce I Živi onijem duhom iz kojega one proizlaze i kojijem su pune!.... U ovoj općoj truhlosti tjelesa i duša ojači se velikom vjerom i Hristovom smjelošću! Cuj kako okolo tebe sve smrdi Smrde veliki, smrde maleni: smrad iz palača, smrad iz koliba. l,judi su se usmrdjeli služeći i klanajući se bogu novcu. Znaj ti da je u ovome životu jedno potrebito; ovdje je potrebito vršiti voju Božiju. Ovo je sloboda; ovo je gospodariti i krajevati nad velikom gluposti, koja se zove svijet. -Ako ti uzbudeš živjeti po prirodi, tražeći jedino ono što ti je potrebito, ne ćeš nigda biti siromah. Dužnost je živjeti, a ne raskoštvo, ne suvišnost. U pravednikovoj kući ne će lijeba nestati. Ali ako ti uzbudeš živjeti misleći kako ćeš ^udima ugoditi, da te oni malo, škrto, studeno pohvale: ne samo ti ne ćeš nigda biti bogat, nego ćeš još biti kukav, bezuman: sama