SRĐ

— 1039 —

— Da čujemo, reče konte. Nije li se gospođa pozvala na mene? Ako ne će da izađe, držaćemo sud ovdje. Namigne glavom kontesi Tarkviniji, koja ode ravno u svoju ložnicu i zatvori žurno vrata. Gospođa Cortis učini pokret da se zaleti i da je zadrži, ali ne imade kad. — Ovo nije ujudnost, гебе. — Dakle, usklikne konte Lao praveći se kao da nije čuo, koje je to obećane što ga Vi želite? Sjedimo, znate, jer sam danas putovao osam ura. A u toliko se radujem Vašem uskrsnuću. — Bo|e bi bilo da sam umrla! odgovori tragično gospođa. Konte na to značajno mučaše. Izvalen u stolu kontese Tarkvinije, s rukama u špagu i s nogom preko noge, gledaše, nišući nogu, gospođu Cortis, koja se bješe pustila pasti na kanape i pokrivaše lice ubručićem. — Svjetska moći! usklikne na jednom, gotovo govoreći za sebe. Gospođa Cortis diže glavu, upita ga pogledom. — A ništa, reče on. Mislio sam na posjet, što sam Vam ga učinio u Aleksandriji godine 1853. — Oh konte, zajeca gospođa, gužvajući ubručić na kojenima i gledajući, poniknute glave, taj nesvijesni čin. — Bila sam mnogo opaka, ali sam mnogo i pretrpjela! Vi, ako se sjećate, vidjećete mi na licu. — Da što nego vidim, odgovori Lao. A sada, ako cijenite, recite mi što ste htjeli od moje snahe. — Tarkvinija je zlo postupala sa mnom. Na koncu konca kad jedan sin oprašta, ko ima da se pravi strog? Pak nijesam nikada znala da Tarkvinija u svoje vrijeme — Sss! učini Lao, mršteći obrve i tresući đesnom rukom, pruženom put nje. — Dođite na stvar, reče on. — Jednu majku! uskliknu gospođa dižući ruke. Postupati onako s jednom majkom! Ma gdje je srce, gdje je krepost ove čejadi? — Ko Vas pita, gdje je? reče konte. Učinite mi jubav, dođite na stvar. — Mandalijena, nastavi gospoda zanesena, Mandalijena i Marija Egipćanka i tolike druge mogu da postanu svetice