SRĐ

- 931 —

u samom vrhu 'objesiti za noge o kakvu tanku grančicu i tu ostati dok bi ctrugi n. pr. izbrojio razgovjetno i na tenane, od jedan do dvjesta; kad bi trebalo skočiti s kakvog najvišeg zida ili popeti se uz najvratolomniju stijenu, i tamo stojati na jednoj nozi čitavo po sahata, gledajući pravo u sunce, to je samo on mogao, i u takvim podvizima nije ga mogao niko ni đostići a kamo li preteći. Dovojno je bilo samo da neko izusti: „ко može (ili ko smije) da učini to i to?" i on je uvijek prvi bio gotov da se takvom čikanu s očiglednom radošću odazove. I onda bi tek slobodno izašao iz svoga prikrajka, pjunuo na ruke i s velikim zadovojstvom pristupio ovakvom opasnom sportu. Sjećam se, jedared bilo nas je mnogo na okupu, kad neko od drugova javi da je vidio na „crkovnoj" topoli jedno gnijezdo, ali je, veli, tako visoko, da ga ne bi ..bastalo" nikome skinuti. — Ko? odazva se Trano, mene Boga mi bi. I za čudo, ovo nikoga ne iznenadi, a drugom bi se svi grohotom nasmijali. Svi su znali da je on u ovakvim stvarima nenadmašan. Uputimo se svi, a Traiio pred nama, „гебепој" topoli. Zaista, imaše gnijezdo koje se jedva viđaše kao kakva crna tačka pri samom vrhu jedne dugačke i vite grane, koja se odvajaše koso i izvijaše visoko od rasoha koja se nalažahu od zemje na visini od prilike šest do sedam čovjećjih bojeva. Trano se ne promišja mnogo. On pritegnu malo one trane oko sebe, pjunu na ruke i poče se peti uz ono glatko kao svijeća stablo. Do rasoha je došao bez velike muke, premda i ovo ne bješe lak posao. Sad pođe da se čapa kao mačka po onoj kosoj grani. Puzio je potrbuške kao zmija. Stigao je već bio do polovine grane, ali je gnijezdo bilo još vrlo daleko. Puzio je da}e, i ako je s velikom mukom održavao ravnotežu na onoj vitoj i glatkoj grani, ispod koje zijehaše ona strašna propast koja mu je svakog časa mogla grobom postati. Ali se on peo smjelo i neumorno, sve daje i da|e. Na jedanput primjetismo s užasom kako se grana poče sagibati i popuštati pod težinom negova tijela i sve više i više dobijati horizontalni položaj, a gnijezdo je bilo još jednako vrlo daleko. Očigledno je bilo da će se grana prije sasvijem saviti a možda i slomiti, nego se on i približi gnijezdu.