SRĐ

— 933 —

što da pređuzmemo. Međutim, čusmo gdje on zapita sasvijem mirno: — Jeli ovo mnogo visočije od „Krive Grede"? — Jest! nije! povikasmo svi i sami ne znajući šta zborimo. Na jedanput on otpušti ruke i poletje dolje, a mi svi stuknerno u jedan glas, koji se stopi s onim potmulim šumom te ga proizvede onaj negov vratolomni skok na zemj.u. Najprije pade na noge, pa poslije odskoči nazad i prostrije se na legja koliko je dug i širok, zajedno s onim dobrosretnim gnijezdom, kojega, u najkriticnijem momentu, ne bješe zaboravio u njedra staviti. Za nekoliko trenutaka bješe obesviješćen i ne micaše se nikud s mjesta. Ali, to ne traja dugo. On brzo dođe k sebi i otvori oči, i odmah poletje rukom put nedara, da se uvjeri je li mu još tu ono gnijezdo. Zatim se polako diže i poče hodati, kao da kušaše može li i da li su mu čitavi svi organi negova tijela. Pa pošto se uvjeri da mu je sve na svom mjestu, povika veselo: — Vaistinu nije mi todavoje, samo mi malo noge trnu i, onako ... čujem u lamarima neke fiskove .. . drugo ništa. Mcdutim, mi smo mu jednako laskali, hvalili ga i iskreno se divili negovoj odvažnosti. Nemu je ovo očigledno godilo i bio je potpuno sreean što mu je ispalo za rukom da kupi, ma i po tako skupu cijenu, našu trenutnu blagonaklonost. I za čudo, sa zalaskom sunca svega bi toga nestalo, i sjutra dan opet bi nastupili među nama isti pređašni odnošaji. Ili, na primjer, kad bi smo se igrali „bitke", pa se razdijelili kockom na po dvije jednake stranke, na „Crnogorce" i na „Turke", on bi, u ovakvim slučajevima, svojom odvažnošću uvijek odvojio od drugih. Za ovakve „bitke", kao oružje služili su nam luci i strijele, koje smo, razumije se, mi sami pravili, kako smo znali i umjeli. A mjesto municije, svaki je morao imati za pojasom po nekoliko dobro zaoštrenili spica, šijaka. Onda bismo odredili mjesto i vrijeme borbe, a radi više oriđinalnosti, pogradili šančeve i podigli utvrđena, gdje smo ponekad i „topove" namještali. Do duše, ti topovi izgledali su na prvi pogled sasvijem bezopasni i malo ubojiti. Ali prevario bi se ko bi o nima ovako mislio. Jer, kad god bi smo za čas „zaboravili" da je ovo šala i zabava (a ovo se često dogadalo), pa bi-