SRĐ

— 986 —

tren od oka svi se nađosmo kod „topa". NeprijateJ nas pogna i zadrža se pod samim šančevima. Na Tranov znak, mi svi odstupismo za nekoliko koraka nazad, a on međutim uze jednu glavnu, duhnu u nu, pa je približi polako onoj cijevi, a glavu izvi malo u stranu, i onako preko ramena baci na nas jedan kosi pogled u kojem se ogledaše neopisana radost. Mi stojasmo kao okameneni i očekivasmo šta će biti. Na jedanput, fa|a planu, i ono čudo zagrmje kao da grom udari posred nas. Cusmo lijepo kako fijuknu nad našim glavama ona cijev, i zazveča đaleko iza nas, negdje o neke ploče, a ono kamene kojim bijaše zatrpana, zagrohota i razletje se na sve strane, kao da bješe pod nim lagum pukao! Mi na prvi mah onijemismo od čuda, pa se poslije počesmo buditi kao iza sna i prisjećati se: „Sto smo uradili? Ta ono nijesu Turci! Pa šta će s nama biti ako budemo koga ubili?" Ova misao, koja do sad bijaše za nas sasvijem tuđa, sad nam od jedanput kao muna sinu u glavu, i mi se od ne svi užasnemo i nagnemo kud koji bježati, plačući, lelečući iz svega glasa! Ovo isto učiniše i naši protivnici, od kojih srećom niko ne postrada, kao da se htjela tim potvrditi ona narodna izreka koja veli: „nesrećnog samo lubarda bije". Samo Traho stajaše pobjedonosno i dostojanstveno na vrhu od šanca, i pogledaše zabezeknuto oko sebe, čisto kao da bi htio reći: „ра zašto naši bježe kad je neprijatej slomjen?" On i ne slućaše šta se „iza brda vaja", i šta sve poslije toga može nastupiti. On bješe potpuno svijestan svoga „velikoga" podviga i sad s pravom očekivaše hvalu i priznane svojih saratnika, a da li je ko od „Turaka" poginuo ili ne, to ga nije interesovalo. Glavno je da su oni pobijeđeni i to blagodareći nemu, i on je sam sobom bio potpuno zadovojan. Ali zašto naši bježe, ovo nije mogao nikako sebi objasniti. Na ovaj šum, lelek i grm|avu, kao što se moglo predvidjeti, okupi se čitava vojska od preneraženih matera, baba, strina, maćeha i sviju mogućih tetaka. I onda, one sve, pošto na svoju veliku radost konstatovaše da se nije nikakvog osobitoga zla dogođilo (osim vajđa što je po neki ostao krvave glave, ili dobio po koju modricu na leđima, a to se tek ne može uzeti ozbijno za neko osobito zlo), ali pošto se to samo slučajno nije