SRĐ

— 937 —

58

dogodilo, a pošto se u buduće može baš „slučajno" vrlo lako dogoditi, to, kao preventivno sredstvo, doniješe ovakvo riješene: Osim primjerne kazne, koju svaki od nas treba da iskusi, da se od danas ukine i za vazda zabrani tako zvana igra „bitke", a svi luci i strijele da se bez pogovora sagore i unište, jer, po nihovu mišjenu, i ako to nije Bog zna kakvo opasno i smrtonosno oružje, ipak je dovo|no silno da bi se nim moglo vrlo lako kome oko izvaditi, a to već ne bi se moglo ne nazvati „osobitim zlom". Ovo riješene s mjesta da se izvrši, dodade ovaj ženski forum, i odmah otpoče od one tačke, koja govori o „primjernoj kazni." No, ovo nema nikakve veze s ovom pričom, osim, što je i sad siromah Traho izvukao više od sviju nas. I tako se mi lišimo za vazda jedne svoje omi|ene igre a Trano svoje najviše radosti, koja mu toga dana iščeze za uvijek, zajedno s onom kobnom „devetolamicom", kojoj ne mogasmo nikad više u trag udariti. Negova slava i ovoga puta traja samo do zalaska sunca, a sjutra dan, na sve se to zaboravi kao da nije ništa ni bilo. Međutim, većina od nas bila je već blizu one raskrsnice, koja skreće po raznim putevima života, koji svuda vode, samo nazad nikoga ne dovode. S toga mi ovo i izgleđa kao posledna provala našega bujnoga mlađahnog nestašluka, ili završetak srećnoga i veseloga djetinstva, od kojega se postepeno prelazi u ovaj mućni i čemerni život. U to vrijeme, između ostalih i Trano završi svoje jadno djetinstvo, i pod općim izgovorom „da ne zaludnici", odrediše ga da čuva najprije kozliće i jagance, a za tim i lcrupnu stoku, od koje se već nije nikad ni odvajao. (Nastaviće se).