SRĐ

— 923 —

Za čudo, koliko god naš se|ak voli da ima knigu narodnih pjesama, opet nijesam ni kod koga našao niti jedne, a da nije bila sa slikama. Očit je to dokaz da on voli i slike. On vrlo rado posmatra cara Lazara s velikim brkovima i bradom, divi mu se bogatoj opremi, svili i kadifi. Junaka treba slika da mu predstavi kao junaka, i on će ga citavo vrijeme posmatrati, mašući glavom: „А1а je baš junackog izgleda". Gotovo žaii što i on nije taki. Л kon ? On treba da je jaka, debela vrata, da mu griva strši i da se propine. E, tad je baš za megdana. Kad im se otpjeva jedna, koja sobom nosi i sliku, svi se poslije zgrnu da gledaju kako u slici megdan dijele. Nije to samo prosto gledane u sliku. Komentuju tu oni koji je junak junacnijega izgleda, u kojega je kon boli, i dr. Opazio sam da su najradije gledali sliku Marko Kmjević i Musa Kesegija. Pri toj slici, gdje Musa i onako jači izgleda, čuo sam dosta puta da kažu: „Baš Marlcu nema biti bilo s nime lakol" I tako komentar ide kod svake slike. Ali neka opet niko ne pomisli da naš selak 6ita jedino narodne pjesme, te da mu se „bibliotelca" sastoji samo iz tih kniga! Uz narodne pjesme naći ćete i narodne pripovijesti, Mudroga Cosa, a u nekojim sam kućama našao i Genovevu. Zacudilo me da pokraj ovijeh kniga nijesam našao Sanovnik nego samo u dvije kuće, i ako naš se]ak još mnogo drži do sanana, sasvim da pri tumacenu kojega sna gotovo uvijek doda: „San je laža, a bog je istina". Kako su našemu sejaku narodne pjesme najdraže, to on više voli da mu se one citaju, nego li pripovijetke. Pripovijetke rado pricaju sami, a mlađi ih rado čitaju za sebe, ili preko dan materi kad ona što krpi kod kuće. Ne sjećam se da sam igdje našao Vukove narodne pripovijetke, a to za to, što ih nema štampanih latinicom. Nih bi, mislim, naš sejak rado kupovao i čitao, s toga što su mahom moralne tendencije koju naš sejak može iz hili da razumije, te će mu se svidjeti tim više što je i sam još nepokvaren; a, s druge strane, što on još mnogo drži do usuda i narodnoga vjerovaha. .*■' Koliko god su srpski kalenjdari najnarodnije knige, u kojim će sejak naći veći dio onoga što on voli i što mu koristi,