SRĐ

— 928 —

bile skrpjene i stipjene kao što vaja, nego su i one stršile i lepetale oko nega na sve strane i čisto bi rekao kao da se same otimaju i uporno teže da se jedna od druge što prije razlete! I šta je ovdje moglo biti „poderano" i „pocijepano", Bog će ga sveti znati. To su samo negovi domaći mogli dokučiti i pronaći, te su ga za to onako bezbožno tukli i zlostavjali. No kad i zašto ga nijesu tukli? Tukli su ga kad je gladan: zašto traži hjeba; tukli su ga kad je žedan: zašto traži vode; tukli su ga kad mu se spava: zašto hoće da legne; jednom riječi, tukli su ga za svašta i za ništa, samo da ga tuku... A kad bi ih ko zapitao zašto to čine, dobio bi od prilike ovakav odgovor: _.,zato što je ukletva", ili „zato što je nakaza", itd. I to je sve. A u samoj stvan, on je, jadriik, bio kriv jedino za to što je bio živ, i što ga je Bog onakvog kakav je stvorio. I jest, odista, poneki put priroda do zla boga ćud)iva. Ona ide iz jedne u drugu krajnost. Nekome biva prava, riežna i dobra mati, a nekome zla i pakosna maćeha. Ona bješe i nad riim pokazala, u najvišoj mjeri, sve svoje grubo maćihinstvo! Bože mi oprosti, on ne priličaše na neko Božje stvorerie; on više izgledaše kao da ga je kakva nevješta ruka cijelog iz griile umijesila. Djeca bi ga češće puta od snijega pravila, t. j. ne riega, nego onako uopće, htjela su bajagi da naprave „covjeka", i, za divno čudo, taj bi „čovjek" uvijek na riega ličio. „Eto (svi bi se u tome slagali) stas, obraz, nos, usta, uši — on te on, ni uzmi ni ostavi!" Samo oči nijesu mogli nikako pogoditi. One su nekako čudnovato blistale, da ti je čisto strašno bilo u riili pogledati. No ja ne ću da ga podrobno opisujem. Ja to ostavlam uobraziji čitalaca, neka ga zamišja sebi kako ko hoće i umije, a nema sumrie da sličnih subjekata ima, i biće da ih je svaki od nas bar jedan put u životu vidio. Sva riegova krivica bila je jedino u tome, što ga je Bog takva sazdao. Za to su ga svi mrzili i smatrali kao neko prokletstvo, ili kaznu Božju, poslanu u riegovu licu na cio riihov dom. Svi su ga se nekako stidjeli i s nekim zazorom o riemu govorili. Pa i riegova rođena mati nije se ni malo marie odlikovala, u grubijanstvu i surovosti naspram riega, od ostalih