SRĐ

— 929 —

ukućana. I ona ga ne bi đrukčije zvala do: „опа naša nesreća, ona naša ukletva, ugasa!" itd. A međutim, i on je imao kršteno ime kao i ostala čejad, i, kao za neku pakost, baš takvo ime koje je iiemu najmane dolikovalo. Promislite samo, on i Drago! Zar ovo nije ironija na sami smisao tog imena? Zar ovo ne zvoni tako isto kao kad bi neko kazao: tiha oluja, ili sjajna pomrčina? Baš i ovdje, kao da je htjela negova huda sudbina da mu se gorko podsmijehne i do kraja ostane sebi dosjedna. Jer mjesto negova pravog imena, on je dobio stotinu raznih imena i pogrdnih nadimaka, kao na primjer: sukletva, sudrma, ugasa, nakaza, ukletva, dekara itd. (Ovo posjedne ne znam ni sam što znači, ali i tako su ga zvali). Ali od sviju tih epiteta, najčvršće je za n prirastao nadimak „Тгапо." Ovako su ga najprije prozvala djeca, za tim cijela ulica, a najposlije, po neophodnosti, i domaći su ga tako zvali. Na primjer, kad bi se nalazio gdjegod podaleko od kuće, pa kad bi iko od poznatih u negovoj blizini bio, oni bi najprije dozvali toga poznatoga, pa dođali: „Kaži, molim te, toj našoj ukletvi, neka se vuče doma itd." I tek onda, kad ne bi slučajno kod hega niko bio, prevalili bi, s velikom mukom i nekako čudnovato, preko jezika: „о Trano!" Bilo kako mu drago, ali ovo mu ime ostade mjesto krštenog, kojim ga nije više niko nikad zvao. Kazao sam već kako su ga tukli i zlostavjali i doma i izvan doma, kao da je svakome Bog zna kakvu pakost bio nanio, a medutim bio je, što se ono kaže, mani od makova zrna, i ne vjerujem da je ikad ikome zla promislio, kamo li učinio. Sto se negovih domaćih tiče, to bi se s jadom moglo nekako i objasniti; razumije se, na prvom mjestu nihovom prostotom, a poslije, onim uobraženim „stidom" i glupom predrasudom kako je bajagi on neko „prokletstvo" i „kaštiga" nihova doma itd. Ali djeci šta je trunio? Vjerujte, iz mržne ovo nijesu činila, jer ga nijesu imala za što mrzjeti, nego prosto onako, kako se ono veli, trčali su svi na „mek prijelaz" i svaki je htio da se jevtino „proslavi" i da istakne nad nim svoju moć i silu. Možda se ovdje i krije onaj instinkt, koji nam onako divno pjesnik pređstavja: