SRĐ

— 1023 VOJISLAV TRAVUNANIN. Iz kriiga sfarosiavnih. — Stevan Sremac. „Djela vaša suncu ravna Ne će skriti nojca tavna." Branko. G lava Prva. „Ра ga poslije roditeli vaspitaju u Dubrovniku gdje se oženi jednom lijepom, djevojkom unukom Imperatora Samuila." Duklaninova Kronika, gl. XXXI. 1 kada Vojislav poraste do kona i do kopja bojna posla ga Dragomir, župan Trebina, otac negov, u Dubrovnik grad na moru da se uči knizi i naukama i skladnosti, kako liči mladom županoviću. A kada odraste i окгерба do mladića zagleda se u djevojku jednu. Prvi put je vidio na cesti kod Dupca, gdje stoji tamo a izgled joj se gubjaše u dalekim prostorima pu6ine. Lijepa tuđinkol oslovi je mladi Vojislav. Kuda to upravlaš suzne oči svoje, i za kim se gubi pogled tvoj? — Dobri tuđince, odgovori djevojka, gledam onu lađu što se gubi eno u talasima ploveć u zamorske strane daleke i neznane. I žalim ih i zavidim im. To su braća moja što bjegaju od nasija Vladislavjeva. Jesi li čuo za Vladislava cara Maćedonskog, namjesnika narodu jadnom; je li ti poznata sudba Samuilova i bijedan konac dana Vladimirovih ? — Da li znam, pitaš me, djevojko? A ko ne zna tol? I djeca znaju to, i tuđi narodi rone suze kada slušaju tužne pjesme o istraZi carskih domova — a zar da ne zna to sin Dragomira koji bješe stric Vladimira tužna spomena. Ja sam Vojislav sin Dragomirov, a ko si ti kojoj kazah sada svoje ime? ... — Ja sam Margarita a zovu me i Neda; unuka sam Samuilova. Kada Vladislav istraži dom Samuilov, pobjegosmo