SRĐ

- 60 -

DANIELE CORTIS. — Anionio Fogazzaro. Glava XIX. „Imam li ići?" (21) Cortis u pogibli radi kongestije u moždanima, bijaše se brzo oporavio, koliko radi krepcine svoga tijela, toliko radi brze i snažne Jekarske pomoći. Teško mu je bilo stajati u parlamentu; i ako onih dana parlamentarnih praznika, negova nazočnost ne bijaše nikomu od smetne. Uzdisaše za svojim brdima, a i liječnici mu preporueivahu potpun mir, eist i slobodan vazdub, netom bude moguće, a da se kloni nepotrebne neugodnosti dvostrukoga prijenosa, i, što je glavnije, razdraživoga doticaja s gospođom Oortis. Od prijeteće kongestije bješe mu ostalo veliko duševno klonuće i duboka žalost koja mu cesto izazivaše suze na oci. Nemaše više vjere ni u budućnost ni u sebe. Viđaše se bačen od politicke struje na obalu kao kakav ostatak od brodoloma. Pohlepno se raspitivaše ko dolazi pitati za n, uvijek spreman da zlo objasni ako bi ko pomankao, da zamišja nehajstvo, zapuštene. Jelena trplaše mnogo radi toga, i ako je lijecnici uvjeravahu da su to obicne, prolazne pojave. Hrabraše ga, zabranivaše mu svojim slatkim tihim glasom da ponav]a one ružne govore. Tada bi joj on bio toliko zahvalan, i poslušao bi je za kratko: pa bi pocinao iznova. Mučno mu bijaše bez ne, zaklinao bi je da mu oprosti na dosađivanu i ispričavaše se govoreći da je izgubio sve, da mu ostaje samo nezino prijatejstvo. I litio je da mu obeća da će doći u Passo di Rovese, i da će se dugo zadržati. Ona se branila kako je boje mogla od obećana, gledajući u isto doba da ga ne razdraži kako što se dogodilo prvi put, kada se povela rijec o Passo di Rovese i kad ona u nedoumici hoće li moći poći bješe nešto natukla 0 svome mužu. Cortis postade mrk, ne otvori usta za citavu uru. Bijaše ona što ga je sklonila da na 28 pozove svoju majku 1 da govori s nom mješte da pošje poruku kako bi on bio