SRĐ

— 63 -

brzim vozom u coupe-u s postejom i da će ga liječnik pratiti barem do Bolone. Lao izlažaše da obavijesti gospođe, kada ga Cortis dozva i iznenadnim, nepojmivim ganućem гебе mu, da zamoli Jelenu da dođe k nemu netom uzmogne. Ona se tek bješe digla kada joj stric donese ovaj poziv. Ode odmah u Montećitorije. Cortis je đočeka sa suzama na očima, zapita je zna li da će on krenuti za Mletačku tu istu večer i je li istina da se majka i ona spravjaju da krenu zajedno s nirn. Jelena mu prosto i bez ikakvih objašnena odgovori da jest. On joj tad reče, da je bio toliko blažen kad je to doznao od strica Laa, da mu je to blaženstvo učinilo zaboraviti sve do pred malo časaka, kada mu je sinula sumna da čini zlo djelo. Sada hoće da pita nu, ma i izgubio svu svoju sreću! Jelena ne shvataše. On joj pripovjedi o posjetu majčinu, i ponovi nezine posjedne ■riječi. Nadoda, ako je svijet đoista toliko zloban, da je možda negova dužnost obavijestiti je, odreći se nezine pratne na putu i gostojubivosti kuće Carre. — Zaštoy reče ona. Radi svijeta"? Sto je kome stalo za svijet? Cortis ne odgovori ni riječi, ali joj uhvati ruku, prinese je usnama i strastveno ih utisne. Izmijeniše u muku dug pogled. Nezine se usne grčevito pokretahu, a u pogledu joj bješe strahovite jačine. Pomišjaše da je neno postupane gotovo prijevara, jer Cortis za cijelo ne sumna o užasnoj nezinoj odluci, o smrtnoj boli što ga čeka. Znajući da to krije od nega, koji je toliko i plemenito JubJaše, Jelena osjećaše da je u negov zagrjaj gura neka nežnost, neko grizodušje, neko neiskazano čežnuće, neka potreba da mu sve otkrije, da se isplače na negovim grudima. Samo je zadržavaše neka nijema sila, možda kakav viši, nepoznati duli. — Ne, šapnu slatko, izvlačeći ruku polako, polako. Za svijet mi nije stalo ništa, ali va]a da budemo mirni, va|a da budemo kao stari prijate|i od šezdeset godina, inače ne mogu doći. — Možeš, možeš, reče on ožalošćenim glasom, sa zabunom u licu, kao dijete zatečeno u grijehu. Oprosti mi, još nijesam